utemeljeno:
20.5.2003.
by Nino Ciglenečki

Webmaster:
Nino Ciglenečki

Nikola Božić

All rigths reserved

LINKOVI

www.motocrossgrandprix.com

www.uem-online.com

www.amamotocross.com

www.mx2k.com

www.motocross.it

www.jkracing.com

www.zeko-racing.com

www.everts-school.com

www.amaproracing.com

www.mxlarge.com

www.sxgp.com

www.motocrossactionmag.com

www.motocross.com

www.racerxhill.com

www.realmx.com

www.uksuperx.com

www.motocrossmx1.com

www.mx247.com


HRVATSKA

www.markotumbri.tk

www.hms-moto.hr

www.motocross.hr

www.motocross-jaska.com

www.gorickiracing.com

www.motoglas.com

www.motomatusic.hr

 

 

"RAD U KORIST ŠTETE" !?
Piše: Zvonimir Zmaić - Zmajo

Propala je i druga ovogodišnja (redovna) Godišnja skupština Hrvatskog motociklističkog saveza. Na prvoj, održanoj s doista zakašnjenja ove godine, nije usvojen financijski plan, a nije bilo pripremljeno ni usklađivanje Statutsa HMS-a s odredbama novog Zakona o sportu (!?). Jedan, u međuvremenu, ponuđeni prijedlog takvog izmijenjenog Statuta, naprosto je vrlo znalačkim kontraprijedlogom, smiješnim učinio Darko Roguljić, agilni direktor discipline skutera, iz Šibenika.
Nakon puno više od dogovorenih mjesec dana, pokušano je provesti ponovljenu Skupštinu, ali nije bilo uspjeha ! Nije bilo dovoljno predstavnika za potrebni kvorum (!?).
Zanimljivo, o tom nema ni riječi na službenoj web stranici HMS-a ( www.hms-moto.hr ), ali ni u Glasniku HMS-a (broj 1, srpanj 2007), ali u kojem možemo, nakon tolikih godina rada u moto sportu, pročitati "enciklopedijske" priloge o tom što je pojedina motociklistička disciplina (!?).
Urednik te umotvorine ipak je imao petlju potpisati se u impressumu. To je glavom i bradom gospodin predsjednik HMS-a Anđelo Mijatović (SIC), makar HMS plaća glasnogovornika (30.000 kuna godišnje !).
Sujetni Mijatović na još jednom mjestu u impressumu napisao je kako je PREDSJEDNIK Anđelo Mijatović. Zaista previše i da je riječ o partijskim biltenima iz vremena koja, na ovim prostorima, nastojimo zaboraviti!
Anđela Mijatovića na mjesto predsjednika HMS-a praktički je postavila INA - Industrija nafte, glavni sponzor. Zanimljivo da na dvadeset stranica tog listića, malog formata, nema ama baš ni jednog jedinog logotipa INA-e, kao da je "zaražena virusima"...
A kamoli da se objavi informacija kako je INA odustala od sponzorstva HMS-a (a na žalost i nekih drugih motociklističkih priredbi) !?
Istina, Anđelo "Veličanstveni" izrekao je to u uvodnoj besjedi na propaloj ponovljenoj Skupštini, ponudivši svoju ostavku. Dojam je bio da bi taj gospodin i dalje htio biti čelnik HMS-a, makar su ga se njegovi gazde "u paketu" odrekli!
Mijatoviću je jasno izrečeno da je bio red da neopozivo odstupi, a mi bismo na to pridodali i da bi bilo zasluženo da "Veličanstveni" zapravo "dobije nogu" i nečasni otpust!!!
Što je zapravo taj gospodin uopće radio (i napravio) dosad u mandatu predsjednika HMS-a !?
I dok je njegov prethodnik, isto po lošim postupcima zapamćen Dragan Pavić, također kadar "INA"-e, uspio razjediniti HMS, posvađati ljude i discipline, uvesti profesionalne kadrove u kancelariju Saveza s nepristojno visokim primanjima (SIC), čiji smo danas taoci svi zajedno, Mijatović je zapravo bio "izgubljen u svemiru", čelnik kojim je više nego očigledno kao s "lutkom na koncu" upravljala siva eminencija HMS-a Igor Eškinja, koji se u trenucima propale ponovljene Skupštine majstorski "pritajio" čekajući prognoze kakvi će "vjetrovi zapuhati"!
U međuvremenu, motokros disciplina dovedena je na rub propasti, prema najboljim "brzincima" postupa se "maćehinski", supermoto potresaju svađe i nedisciplina, jedino se spidvej razvio, ali zahvaljujući poduzetniku Zvonku Pavlicu, dakako zbog interesa jer mu je sin Jurica europski, pa i svjetski talent !
Kancelarija HMS-a funcionira loše, nema interakcije, kasni se s raznim prijavama, daju se pogrešne informacije i t.d...
Na web stranici se mogu naći rezultati s natjecanja, zahvaljujući urednim pošiuljkama profesionalaca koji vode mjerne službe, ali nekih drugih informativnih priloga, izvješća s ključnih sastanaka ili komentara - nema !
U foto - galeriji, još uvijek, u rubrici MOTOKROS, dakle najtrofejnije discipline, postoji jedna jedina slika (Antonio Šamec, pr.a.) !?
Na potezu je u najmanju ruku Nadzorna komisija HMS-a. Gospodo, trebalo bi dati izvješće što je tko radio u korist PROPASTI Hrvatskog motociklističkog saveza !!!

"U laži su kratke noge" !
Piše: Zvonimir Zmaić - Zmajo

U zadnje vrijeme svjedoci smo upornih podvaljivanja javnosti o tzv. omasovljenju hrvatskog motokros sporta. U nekim medijima, posebice elektronskim, uporno se forsira broj od 120 do 130 sudionika u motokros prvenstvu Hrvatske, kao nekakvo značajno povećanje broja vozača, u odnosu na prošlu i ranije godine.
Nije slučajno takvu brojku, u svojoj medijskoj najavi motociklističke sezone i HMS gurnuo u javnost, iz pera svog "gromoglasnika" Marka Marovića!
Upornim ponavljanjem takve brojke, po već poznatim metodama manipuliranja javnošću, može se pokušati proturiti teza kako je hrvatski motokros bez problema i kako možemo očekivati, u najmanju ruku, jednu zanimljivu sezonu!?
Veliki broj bez precizne i poštene analize, ne mora govoriti ništa ili, što je još gore, kao što smo istaknuli - obmanuti publiku. Na nesreću po kreatore tih podvala, riječ je o kratkoročnim lažima, na štetu u ovom slučaju motokros sporta za dulje vrijeme. Publiku, naime, koja je u posljednje vrijeme, kad je sport općenito u pitanju, sve zahtjevnija i osjetljivija, možete prevariti jednom, najviše dvaput! Poslije je više nećete vidjeti, a proigrano povjerenje teško je ponovno steči! Po onoj, narodnoj - "U laži su kratke noge"!
Zato, podvale s brojem od 120 do 130 vozača, u motokros prvenstvu Hrvatske, bez naglaska o tom da je riječ o velikoj većini rekreativnih natjecatelja, čija je vrijednost u natjecateljskom, vrhunskom sportskom smislu, ništavna, nisu nimalo na korist aktualnom vodstvu HMS-a! Dakle, od spomenute cifre, za prvu priredbu prvenstva Hrvatske, ove godine u Požegi, prijavljeno je čak 67 tih vozača, koji su sad B - liga (SIC), a nekad su bili tzv. "Turist" klasa, što svakako više odgovara njihovim mogućnostima. Na stranu još i apsurdna činjenica što ih aktualni voditelji motokrosa unutar HMS-a, u svojim pravilnicima miješaju, kroz rezultate prema plasmanima, što je zaista jedinstven primjer u svijetu sporta da se rekreativcimiješaju s vrhunskim sportašima!?
Pažljivije gledajući, unutar ove kategorije sudionika PH, možemo pronaći tri, četiri veterana motokrosa (usput rečeno, Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja, koja za svoje veterane motokros sporta ne organizira odgovarajuće natjecanje!?), ima nekoliko vozača koji su bili, ili su još aktivni, u nekim drugim disciplinama, kao supermoto ili enduro, ali ima i zaista velik broj čistih rekreativnih "bikera"!
Budimo otvoreni: u hrvatskom motokrosu, u seniorskoj konkurenciji, danas imamo ukupno nekih 40 - 45 vozača. Gledajući prijavnu listu za spomenutu prvu utrku, ne računajući na to tko može ili ne može nastupiti, zbog ozljeda, u najjačoj katgoriji MX3 imamo 14 natjecatelja, od kojih četvoricu debelo preko 30 godina, a njih pet, šest "tu negdje", a dva "kvalificirana" iz lanjske B - lige... Pri tom, što također treba istaknuti, od svih tih vozača samo dvojica su aktivni sudionici jakih međunarodnih natjecanja (Nenad Šipek i Danijel Božić)!?
U MX2 je bilo prijavljeno 15 vozača. U toj kategoriji, na žalost, trenutno imamo samo jednog vozača koji nastupa na jakim međunarodnim priredbama. To je Marko Leljak. Karlo Golub je, nakon lanjske ozljede, nedavno stradao u prometnoj nezgodi, a njegova je karijera, na žalost, nakon što je u ranim juniorskim godinama bio jedan od najvećih talenata, posve stagnirala! Momka, koji je također puno obećavao i pokazivao solidne juniorske rezultate, Antonija Šameca, također nema, zbog ozljede koja traži složenu operaciju ramena. Tu još imamo povratnika Ivicu Štefanca, čije su sadašnje mogućnosti upitne, te Mirka Lovakovića, u nekoj srednjoj klasi. Svi drugi, ili su još mladi, ili nisu napredovali kako se od njih očekivalo.
No, s činjenicom da vrlo rijetko izlaze na odgovarajuća međunarodna natjecanja, malo je vjerojatno da će doseći razinu vrijednosti, makar jednog, u toj konkurenciji, neusporidivo najjačeg našeg vozača - Marka Leljaka!
Od nekih petnaestak vozača seniorske MXK1 kategorije (85), zbog sličnih neadekvatnih angažiranja u motokrosu, posebno zbog njihovih osjetljivih godina, kad se sportski trebaju razvijati, također teško možemo očekivati da bi netko kad, tad dosegao razinu, kakvu su koliko, toliko postigli Marko Leljak, Karlo Golub ili "Dečec" - Antonio Šamec! Možda za neke još ima vremena, ali njihov angažman u motokrosu mora biti veći i ozbiljniji. Naročito u izlasku na međunarodne utrke, barem odgovarajućeg uzrasta; na ADAC seriji ili sličnim natjecanjima! "Zadnji vlak" u tom pogledu svakako treba uhvatiti jedan od najdarovitijih, Marko Tumbri, a Štimac, Lešćan, Kelnarić, te oni istaknutiji iz juniorskog kadra, kao Brdarić, braća Kundid, Požar, Kelava, braća Križnik i drugi, svakako ne bi smjeli zanemariti zakonitosti kvalitetnog sportskoj razvoja. Naravno, ako to žele i imaju mogućnosti to financijski pokriti.
Možda će zazvučati "papagajski", ali, potrebno je poslužiti se istim načinom, kao i gospoda iz uvoda ovog teksta, ali, za razliku - u poštenoj namjeri - opetovanim ponavljanjem neminovnosti ustanovljenja službene, obvezavajuće regionalne lige (sa Slovencima, Mađarima i eventualno nekim drugim susjedima). Pa zar zaista ima onih, bez obzira s koje strane granica bili, koji misle da koncentracija kvalitete i masovnosti, u svim uzrastima, ne bi donijela korist, kako za razvoj motokrosa, tako i za interes publike, medija i sponzora!
Drugog izlaza nema!
"Zatvoreni" u vlastita dvorišta - propadamo, očigledno - i mi i Slovenci i Mađari i ostali, doduše neki brže, neki sporije, zavisno od aktualnog broja dobrih vozača. Nitko nije toliko bogat da se nametne na tržištu tzv. regionalnih Opena (Jumbo Dutch Open, MAXXIS British Open, France Elite Open, ADAC MX German Open, Internazionali MX d' Italia, United Telecom Belgium Trophy i t.d...). A ni naši pojedinci nisu toliko ni imućni, ni dobri, da se konstantno mogu plasirati na finalne utrke, bilo kojeg od ovih kvalitetnih regionalnih natjecanja! Potrebno je dugoročno ulaganje u mlade, sa što više nastupa na punim startnim rampama takvog, službenog regionalnog prvenstva!
Kod nas se opasno igramo obrnutih teza; odnosno nameće se važnost lažnih brojki o masovnosti, a iz godine u godinu, pojavljuju se neki novi organizatori, čije staze u velikoj većini ne zadovoljavaju osnovne, a kamoli međunarodne standarde.
Uzmimo samo najizrazitiji paradoks. Danas se u Hrvatskoj, za organizaciju, samo motokros priredbi, nudi desetak, pa i više staza, a prema analizi kvalitete vozača, u najjačoj seniorskoj kategoriji imamo čak manje od tog broja, svega pet, šest vozača, koji se mogu nadati da ih, u tako kratkoj, jednoj od najkraćih prvenstvenih utrka u Europi (25 minuta + 2 kruga), kao što je, na žalost, kod nas, neće "iberundati" naš, još uvijek najbolji motokrosist - "Leteći Zagorec" Nenad Šipek!!!

"JEBE LUD ZBUNJENOG"
Piše: Zvonimir Zmaić - Zmajo

Ne vjerujemo da igdje u svijetu sporta postoji primjer kakvog od ove natjecateljske sezone imamo u hrvatskom motokros prvenstvu! Direktor motokros discipline u HMS-u Ivan Bertović (vidi pravilnik motokros natjecanja za 2007., obznanjen na službenoj web stranici HMS-a), potpisnik je Pravilnika natjecanja u kojem postoje dva paralelna sustava za stjecanje statusa seniorskog "prvoligaša"!?
Zašto pod navodnicima?
Zato jer jedan od sustava je normalni slijed razvoja sportaša od mladog uzrasta, kroz juniorska natjecanja, do seniorskih kategorija. Drugi je tzv. B-liga, izmišljotina Bertovića i njegovih suradnika (prvi službeni je direktor superkros discipline Miljenko Pernar), u kojoj se službeno za prvenstvo Hrvatske natjeću rekreativci (jer, kako drukčije nazvati sportaše koji ne prolaze prvospomenuti slijed sportskog razvoja!?), koji u ovo natjecanje ulaze s drugim, uvjetovanim godištima i drugim okolnostima (!?).
Ranije su vozači iz takve kategorije vozili kao tzv. "Turist" konkurencija (pa je već sam naziv sugerirao da je riječ o rekreativnim natjecateljima).
Sad za tu kategoriju pravilnik govori kako pravo nastupa u tzv. MXT2 i MXT3 konkurencijama imaju vozači koji nisu bili sudionici PH seniorske kategorije najmanje tri godine, ili su stariji od 35 godina. Ovo stariji od 35 godina uvedeno je jer bi u protivnom u hrvatskom motokrosu imali presedan da se vozači koji završe aktivnu karijeru ne mogu rekreativno natjecati barem tri godine (!?), ponajviše zbog činjenice da je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja u kojima se vozi motokros, a koja nema službeno natjecanje za kategorije veterana (!?).
Pa čak je i Svjetska motociklistička federacija - FIM - uvela kategoriju službenog svjetskog prvenstva za veteranske kategorije (podijelivši ih na određene dobne kategorije!).
Kaže dalje Bertovićev pravilnik kako pravo nastupa nemaju vozači koji su osvojili (u ovom slučaju prošle godine) jedno od prva tri mjesta u tim spomenutim kategorijama B-lige, a mlađi su od 35 godina, jer oni prelaze u viši rang - odnosno seniorsku motokros konkurenciju! (SIC).
Tu dolazimo do paradoksa da se sportskim rekreativcima ograničava pravo natjecanja, jer ako se "plasiraju" - onda moraju među seniore - ili ne mogu voziti! Dakako, stariji od 35 godina su izdvojeni, jer bi tu opet došli do jednog paradoksa - da se "reaktivirani" veteran, koji je već bio završio karijeru, sad opet kvalificirao za to isto natjecanje (!?). Ali, ako vozač to želi, ništa mu ne brani, barem to tako ne piše, a navodno među lanjskim B-ligašima u toj kategoriji ima i 40-godišnjaka koji će tako debitirati u seniorskoj kategoriji hrvatskog motokrosa!!? (SIC).
Ovaj umjetni i nakaradni način omasovljenja sporta, a nimalo u korist kvalitete, jer praksa je pokazala koliko je veliki kvalitetni jaz između čak i onih najprosječnijih vozača motokrosa među našim seniorima i ovih  tzv. B - ligaša, voda je na mlin samo uskoj skupini ljudi koji od tog imaju određene koristi (najviše u glasačkoj većini prilikom izbora na funkcije u HMS-u!).
Stvara se privid povećanog interesa za motokros i masovnosti u natjecanju, dok publika, u hrvatskoj poznata kao vrlo zahtjevna, ne shvati kako ju se zapravo - vara!
Organizatore natjecanja, barem one kojima staza služi kako bi "zavrtili neki profit", ništa više i ne zanima - "pa dok ide - nek' ide". Zato trenutno u hrvatskoj imamo više ponuđenih staza, nego objektivno kvalitetnih vozača u najjačoj vrhunskoj klasi.
I zato se valjda nitko ni ne brine, ni ne uzbuđuje, što u međunarodnoj konkurenciji danas imamo još svega dva, tri vozača, koji se u nekoj ozbiljnijoj utrci u Europi eventualno mogu kvalificirati za finalne utrke (!?).
Najtragičniji je primjer čak trojice naših ponajboljih mladih seniora (125 ili MX2) koji su od 40. vozača u kvalifikacijama za utrku otvorenog prvenstva Italije (Internazionali d' Italia) u Montevarchiju zaostajali po pet, deset, ili čak i više sekundi!!??.
Zagovornici jedinog izlaska iz sve sigurnijeg umiranja kvalitetnog motokrosa, kroz regionalno povezivanje, u Hrvatskoj pa i susjednoj Sloveniji, potpuno su marginalizirani, iako i Dežela, nešto manje drastično, ali ipak sasvim sigurno kreće jednakim putem propadanja u kvaliteti motokrosa. Slovenci su ipak u još nekim prednostima. Imaju dodatno natjecanje - Akrapovič kup, kojeg ne mješaju sa službenim prvenstvom Slovenije, a imaju i veteransko prvenstvo!
A kod nas, sve će biti, uvjetno rečeno "dobro", dok se ne dogodi neka sportska nesreća ili tragedija, jer je na žalost, uključivanjem rekreativnih vozača u vrhunska natjecanja, takav sportski rizik višestruko povećan!
Ali, kog to sad uopće zanima!?
Odgovorni ljudi iz HOO-a ili Ministarstva sporta znaju za ta događanja ali, dosad barem, nisu pokazali neko značajnije zanimanje!?

MARGARITAS ANTE PORCOS
Piše: Zvonimir Zmaić - Zmajo

Biblijska je mudrost: "Ne bacajte biserje pred svinje, jer će bisere pogaziti, a vas rastrgati"!
Ali u našem modernom, blogerskom dobu, gdje je čitav svijet u mogućnosti promptno razmjenjivati misli, valja otrpjeti i provale primitivizma, do krajnjih granica razgolićenih u najjačem medijskom primjeru anti-televizijske Malnarove "Noćne more".
I dobro je, s druge strane, što se čovjek razgoliti, kad je u prilici vrijeđanjem i diskvalificiranjem autora, nipodaštavati argumentirane, kritičke tekstove! Motokrosisti, sportaši, funkcioneri, političari, filozofi, sociolozi, stručnjaci svih profila, znatiželjni ljudi - čitajte web portal www.ktvj-online.com, odnosno www.motocross-hr.com , zanimljivo je i poučno!
Bujica pogrda riječima, jednaka je tjelesnom linču, a i to smo imali prilike, na žalost, vidjeti ove godine oko naših motokros staza!

Sviđalo se to kome ili ne, istina je samo jedna! Njezine različite interpretacije uvijek samo odgađaju konačni sud, ali i čine ogromnu štetu. Kakav bi lijep bio ovaj svijet bez ljudi s preobiljem zloće, jada, jala, agresivnosti, zavisti...!? Rijetke su individue bez savjesti, koje uglavnom tragično završe, ali svim drugima je savjest vlastiti sudac! Pa tko voli, nek izvoli!
Cum recte vivas, ne cures verba malorum!

Istina u hrvatskom motokrosu je samo jedna! Propada!

"Najezda" rekreativaca ne samo da ga neće spasiti, već ga unazaditi. Uostalom, u bjesomučnim i bezobraznim komentarima upravo pojedinaca iz te skupine oni sami sebi upravo to nastoje dokazati: ... "strukturu hrvatskog motokrosa sačinjavaju većinom turisti"..., "što su ti naši turisti nego naša jedina nada za omasovljenje"..., "da nema rekreativaca prvenstvo s 20 vozača bi bilo jako jadno"..., "u turistima ima jako normalnih ljudi (osim kad ih isprovociraju pa nekog izmlate s punim pravom)"..., "takva natjecanja veterana vani su jako popularna"... "trebalo bi se udružiti sa Slovencima i napraviti natjecanja tako da bi napredovali vozači i povećala se konkurencija"... i t.d...!

Nigdje u svijetu rekreativci nisu  sustavu vrhunskog, kvalitetnog sporta, osim u hrvatskom motokrosu, vođenom od direktora Bertovića i Pernara - po onoj izreci - "dajem ti, da bi ti meni dao". Riječ je o umjetnom omasovljenju broja vozača, ali i klubova, jer je to važno kad se bude odlučivalo glasovanjem o funkcijama. U svakom slučaju, treba razlikovati rekreativce (turiste) od veterana. Točno je da se natjecanja veterana održavaju u svijetu. Kvalitetnu razliku od veterana i rekreativaca pokazuju u manje, više rijetkim prilikama i naši vozači (Dragutin Marović ili Marijan Šamec) kad izađu na stazu s turistima! A  što tek reči o nastupima 44-godišnjeg slovenskog veterana Bogomira Gajsera na nekoliko utrka u našoj B-ligi ove godine. Neka ocjenu o tom izreknu svi koji su do vidjeli i doživjeli!

Jedan vrijedan čovjek i sportaš, kao što je Tomas Hrvatin, sam je sebi "skočio u usta", kad je priznao da je u motokros ušao iz ljubavi i entuzijazma i s rezultatima - kakve je imao!?. Pa nek sam, osobno usporedi i svoje današnje rezultate, u odnosu prema vrhunskim, najboljim vozačima! Nije li to perspektiva omasovljenja našeg motokrosa rekreativcima, s tim da ovi današnji,
ruku na srce, "za krug" zaostaju za jednim Tomasom Hrvatinom (a ne Goričkim, za kojim je isti Hrvatin kasnio krug, dva, u svojim počecima)!

Istina je da se svijet globalizira, voljeli mi to ili ne!
Istina je da se sport profesionalizira, sviđalo se to nama ili ne!
Uzmimo samo usku profesionalizaciju MX1 & MX2 svjetskog prvenstva i razliku od MX3 kategorije. Zašto se očigledno gasi nekad kvalitetna konkurencija Prvenstva Europe 250 ili Open!? Bolji vozači, bez obzira na zemlje odakle dolaze, svoje ambicije rješavaju regionalnim Openima - kao što su Belgian Open, Dutch Open, British Open, ADAC MX Masters, MX Internazionali d'Italia, Swiss Masters i t.d...
Onima koji kasne, ostaju kosti. Tako kazuje poznata izreka. "Zatvaranjem" u svoje dvorište hrvatski motokros umire. Među razmišljanjima o kojima govorimo našli smo i jedno iskreno pitanje ... " što će biti kad naši najveći asovi Goran Gorički i Nenad Šipek prestanu voziti motokros"... Ti su dečki, čast im i hvala, svoje vrijeme iskoristili kako su znali i umjeli. Odvozili i svoja međunarodne utrke i izazove. Ali, bila su i druga vremena, dukčiji načini organiziranja natjecanja i stvaranja uvjeta. Daleko od tog da su bili idealni i do konca dobri i pravedni, ali tko je htio i znao - mogao je ogledati se s jakom međunarodnom konkurencijom.
Danas se upire prstom u one koji traže napredak među kvalitetni(ji)m suparnicima! Traži se od njih da voze domaće "kvazi" prvenstvo zajedno s limitiranim entuzijastima, te sve više turistima i rekreativcima. Pa da svi tako završe u "žabokrečini",
na marginama jednog "najdinamičnijeg sporta koji je odavno umro u Hrvata" - da citiramo još jednog od blogerskih umova!

Istina je, također, da polako, brže ili sporije, propada motokros i u susjednim državama; Sloveniji, Austriji, Mađarskoj... Ni oni nisu imuni na slične probleme, slične međuljudske rasprave i sukobe, ali je istina i da su ipak ispred naše organizacije motokrosa, jer imaju barem neka kvalitetnija rješenja!

Istina je, međutim, da motokros bez regionalnog povezivanja, kvalitetno i po masovnosti, neće moći izdržati moderne zahtjeve. Kad tad, vi će biti tog svjesni, ali s teškim posljedicama zbog kašnjenja. Manje ili više, s takvim izazovima već se susreću brojne sportske grane (košarka, vateropolo, hokej na ledu...), a sve su glasniji i nogometaši, iako se njima imperativno nameće
još uvijek kod nas nepopularna suradnja s srpskim klubovima, što u motokrosu nije slučaj!
"LIGA 4", kakvu poodavno predlažemo, jedno je od zanimljivih i neosporno korisnih, mogućih izlaza iz krize. Po dvije utrke u svakoj zemlji (Slovenija, Austrija, Mađarska i Hrvatska), što znači ukupno osam, jamčilo bi po deset najkvalitetnijih vozača iz svake zemlje, ukupno 40 u svim uzrastima i kategorijama, dakle pune startne rampe i nedvojbeno daleko veće zanimanje publike, medija i sponzora! Takvo natjecanje zaustavilo bi, sasvim sigurno, odlazak najtalentiranijih i najboljih vozača iz tih zemalja prioritetno, u cilju vlastitog napretka, na jaka međunarodna otvorena natjecanja kojima gravitiraju (ADAC MX, Swiss Masters i sl.).
Nije nevažno istaknuti pri tom da još uvijek ostaje dovoljno termina i mogućnosti da svaka zemlja za sebe organizira domaće prvenstveno natjecanje sa svim preostalim vozačima i onima koji još žele voziti i nastupati, kako bi se popunili kapaciteti staza, kojih je u Hrvatskoj praktički više od najkvalitetnih vozača u najjačoj konkurenciji!
Superkros, kakvog poznajemo u našoj zemlji, ili bi trebao naći mjesto i vrijeme na onim stazama koje su pogodne za organizaciju takvih priredbi tijekom listopada i studenog, kako se ne bi preplitao s terminima motokrosa, ili ga ne treba ni održavati, kao što ga, primjerice, nemaju Slovenci!

Ovakav težak i zatjevan posao traži uporne, stručne i tolerantne ljude, koji će naći zajednički jezik i kompromisna rješenja sa, u prvom redu i u prvoj fazi barem Slovencima, ali i Austrijancima i Mađarima, te na taj način dugoročno ponudi rješenje za razvoj motokros sporta! A to uopće nije nemoguća misija, nego istinska potreba!
Iz tog konteksta treba odvagati i objede na račun uskih interesa, koji motiviraju aktualne direktore našeg motokrosa i superkrosa, Bertovića i Pernara, za vođenje tog sporta u propast! Način održavanja natjecanja kakav je danas, lakše je i korisnije za njih, a odgovara i našim rekreativnim sportskim "zvijezdama"!

<ŠTRIK ŠPILERAJ>
Piše: Zvonimir Zmaić - Zmajo

Prije više od pet godina ponudili smo ideju osnivanja regionalne motokros u kojoj bi se natjecali najbolji motokrosisti Austrije, Hrvatske, Mađarske i Slovenije. Takva liga mogla se na primjer održati kroz ukupno osam priredbi, po dvije u svakoj zemlji, uz sudjelovanje po deset najboljih vozača iz svake zemlje, što bi jamčilo po 40 kvalitetnih vozača na svakoj od 16 pojedinačnih utrka ukupno, dakako u svim uzrastima!
Treba li argumentirati koliko bi to značilo za kvalitetni razvoj vozača, te zanimanje publike, medija i sponzora!?
Takvo zanimanje publike, medija i sponzora, prema pozitivnim iskustvima iz sličnih natjecanja, kakva već egzistiraju, zacijelo bi otvorile mogućnost angažmana glavnog pokrovitelja lige, s atraktivnim i privlačnim nagradama za prvake!
U tom je bitno da ni domaća, službena prvenstva, u svakoj od spomenutih zemalja, ne bi značajnije trpjela, jer još uvijek ostaje šest do osam mogućih termina za ta natjecanja, a kao i dosad, termini bi se prilagođavali svjetskim i europskim prvenstvima, na kojima bi se angažirali oni vrhunski vozači iz svake zemlje!
Prijedlog je, u Hrvatskoj, uglavnom od strane klubova i izvršnih funkcionera u HMS-u, dočekan kao svojevrsna !?
U prvom redu, javio se naš poznati jal, glede činjenice !?
U Hrvatskoj danas, na žalost, imamo više staza nego najkvalitetnijih vozača. Naime, oko 12 staza aktualno je u ponudi za motokros i superkros priredbe, a ima ih i više!
Kvalitetnih vozača, koji mogu izaći na neku međunarodnu priredbu, te da tamo ostvare i neki vrijedniji rezultat, možemo nabrojati na prste (rutineri Nenad Šipek i Goran Gorički, ako su zdravi, Marko Leljak, Danijel Božić, Karlo Golub, Mirko Lovaković... eventualno
Antonio Šamec, također ako je zdrav... To je tek sedam imena!?...).
Od mladih, upitno je hoće li se, i kako, razviti talenti poput Tumbrija, Lešćana, braće Križnik, Kelnarića, Habijanca, Kundida, Kelave...
Jer, ruku na srce, do polovine devedesetih godina, Šipek i Gorički bili su ispred najboljih slovenskih vozača. Danas, pomalo već i zbog godina, teško se mogu nositi s Jelenom, Krageljom, Možeom, Špindlerom... Marko Leljak, primjerice, kao junior u 85 bio je puno bolji od Jake Možea! Danas je vozač iz Novog Mesta osvajač bodova čak i u MX1, najprestižnijoj konkurenciji svjetskog prvenstva, mnogo uspješniji od Leljaka.
Karlo Golub bio je u juniorskim kategorijama nepobjediv i za Slovence. Danas se teško može nositi i s puno mlađima, poput braće Irt, Gerčara, Bekanoviča i t.d...!
Pa pogledajmo onda kako se organiziraju Slovenci, a kako mi, u domaćim natjecanjima.
Slovenci imaju u svojoj seniorskoj Open konkurenciji 34 vozača. Naš pandan MX3 imao je ove godine 12 vozača. Slovenci imaju u 125 konkurenciji 26 vozača, kod nas ih je u MX2 samo 14. U najmlađoj seniorskoj kategoriji 80, Slovenci su imali u prvenstvu 10 natjecatelja, a mi, konačno jednog više, 11 u MXK1 (85)!
Slovenci su u juniorskoj konkurenciji 12 vozača imali u 80, a pet u 65 konkurenciji. Mi tu imamo tri razreda: 12 vozača u MXY3, sedam u MXY2 i šest u MXY1 (ranije 80 automatik).
Ali,  sad dolazi jedna bitna razlika. Slovenci službeno imaju natjecanje VETERANA, s ukupno deset vozača protekle sezone. Hrvatska je B - ligu, u kojoj se nakrcalo 33 vozača u jačoj, MXT3 konkurenciji, te 35 vozača u MXT2 kategoriji, što znači ukupno 68 rekreativaca, veterana, odnosno nekadašnjih vozača tzv. konkurencije !?!
Slovenci su, za svoje vozače koji nisu dovoljno kvalitetni za državno prvenstvo, ili im je premalo utrka tamo, a imaju slobodnih termina, organizirali popularni, otvoreni AKRAPOVIČ KUP. U njemu se, u kvalitetnijem razredu, Open R 1, natjecalo 29 vozača (trojica iz Hrvatske), u Open R2 čak 47 vozača (iz Hrvatske jedan), u 125 R1 33 vozača (iz Hrvatske četiri), u 125 čak 60 vozača (iz Hrvatske jedan), te u 80 R1 11 vozača, a u 80 R2 osam vozača. U Akrapovič pokalu sudjelovali su i mladi. U juniorskoj kategoriji 80 bilo je 13 vozača (iz Hrvatske dva), a u 65 konkurenciji 11 vozača (iz Hrvatske četiri)!
No, pretpostavljamo zašto se kod nas izmislila B - liga, s brojnim rekreativcima? Oni su za organizatore službenih utrka problem, zbog svoje brojnosti, a nisu zanimljivi publici, medijima ili sponzorima, te zaista nije u redu nametati rekreativna natjecanja domaćinima utrka, koji troše velika sredstva za pripreme i održavanje staza!
Aktualni voditelji motokros discipline na taj način okupili su kritičnu masu klubova i vozača za svoju eventualno potrebnu glasačku podršku (SIC)!
I na koncu, što su ove godine napravili Slovenci, a što naši vozači, na međunarodnoj sceni?
U najjačem svjetskom  MX1 prvenstvu, Hrvata nema. Slovenci su bili zastupljeni, čak i
osvajali bodove. Tako je Roman Jelen ukupno bio 38., a Jaka Može 51.
U MX2 Grand Prix seriji, ni naših ni slovenskih vozača nije bilo.
U MX3 prvenstvu svijeta, naš Nenad Šipek bio je ukupno 13 (bio bi, možda i bolje plasiran, ali se ozljedio u drugom dijelu sezone), a Danijel Božić 51. Slovenci su bili više zastupljeni i uspješniji: Sašo Kragelj ukupno je sedmi, Miha Špindler 25., Jaka Može 26., a Roman Jelen 35.
U Prvenstvu Europe 250, jedino je naš Marko Leljak uspio biti ispred Slovenaca. Ukupno je zauzeo deseto mjesto, dok je Danko Braim bio 64. Od Slovenaca, Damjan Smrekar je 23., Miha Špindler 25., a Bojan Cerar 49.
U Prvenstvu Europe 125, ukupno je Marko Leljak izborio 74., a Antonio Šamec 85. mjesto. Slovenci su i tu bili brojniji i uspješniji: Matevž Irt 61., Rok Bekanovič 64., Klemen Gerčar 76., Jernej Irt 80., a Toni Mulec 91.
Tri naša mlada vozača izborila su plasmane u EP 65, Luka Križnik bio je 44., a Mihael Kelnarić 46. No, zato je Slovenac Tim Gajser, stjecajem okolnosti s našom licencom, donio za Hrvatsku čak treće mjesto u Europi!
Dodajmo još deseto mjesto ukupno, Slovenca Jake Možea, na otvorenom prvenstvu Austrije, gdje nije bilo naših, pa 57. mjesto ukupno, istog vozača na jakom njemačkom ADAC MX Mastersu, gdje je, od naših, samo Danijel Božić, iz dva pokušaja, jednom izborio finalne vožnje, u kojima je zabilježio 28. i 31. mjesto.
I na koncu, Slovenci su na svjetskom Kupu nacija u Engleskoj bili 29., odnosno deveti u B-finalu (od 31 reprezentacije ukupno). Nisu imali sreće, jer im zbog ozljede nije došao najbolji, Roman Jelen, a drugi najjači adut, Sašo Kragelj, ozljedio se u kvalifikacijskoj utrci, pa su >fantje> u B-finalu imali samo dvojicu, Jaku Možea s 14. mjestom i Matevža Irta, na 29. mjesto, nakon pada na utrci.
Hrvatska je imala sasvim drugi pristup. Nisu išli najbolji, jer izbornik Zlatko Jaroš,
zbog netrpeljivosti prema njihovim klubovima i funkcionerima (čitaj očevima), nije uzeo trenutno najbolje i najspremnije vozače (Danijel Božić, Marko Leljak).
Zašto je tamo putovao Nenad Šipek, nedovoljno oporavljen od ozljede i nespreman za tako teško natjecanje i vrlo zahtjevnu stazu, to samo on zna!? Mladi Mirko Lovaković bio je u B-finalu 20., a Saša Matušić, s jačim motociklom, tek 23. Ostali su predzadnji, deseti, a ukupno tek na 30. mjestu.
Isto je, na žalost, ponovljeno na Kupu nacija Europe, u Rumunjskoj, jedino je Šipeka (ipak) zamijenio Zoran Vurnek, jednako kao Lovaković i Matušić, nedorastao tako jakoj međunarodnoj konkurenciji. Bili su vrlo slabi 15., od ukupno 20 reprezentacija, a bez desetak najjačih europskih reprezentacija; s trostrukim pobjednikom te priredbe Belgijom na čelu, Nizozemskom, Njemačkom, Estonijom, Finskom,  Španjolskom, Švedskom, Velikom Britanijom i t.d...
Zato su Slovenci bili dobri, sedmi, s podmlađenim i perspektivnim sastavom; Miha Špindler, Erik Slavec i Klemen Gerčar!
Eto, ni pod takvim okolnostima i odnosom snaga, naši motokros funkcioneri nisu spremni dati sve od sebe i ponuditi maksimalnu suradnju Slovencima, za osnivanje zajedničkog regionalnog natjecanja, ako već ne i spomenute , barem u prvoj fazi!
Vrijeme brzo prolazi, naš motokros kvalitetno i kvantitativno propada, a ni slovenski neće značajnije napredovati, ako se .
Pouzdano znamo da su slovenski funkcioneri pokušali ostvariti sličnu zajedničku akciju s Austrijancima, ali im to, barem dosad, nije uspjelo. Ni ljudi iz Dežele, naime, nisu potpuno imuni na međusobne svađe i prepucavanja.
Kod nas je, zasad prevagnuo <štrik-špileraj>!
Nije tajna da neki funkcioneri nose uza se konop, ako, nedajbože, zakaže tehnika na startnoj rampi! Imali smo takav slučaj u protekloj sezoni! Na stranu još sa zastarjelim i krutim pravilnicima.
Od HMS-a nametnuti direktori motokrosa i superkrosa, Bertović i Pernar, ne dopuštaju nikakve kritike ni prigovore, a kamoli da odstupe s funkcija, iako su načinili puno štete! Umjetno su stvorili masovnost, s već spomenutim rekreativnim vozačima. Puna su im usta kako u našem prvenstvu vozi prosječno 85 do 100 vozača po priredbi (!?). Zasad tako uspijevaju varati i publiku, u tradicionalnim mjestima naklonjenim motokrosu (Savski Marof, Podgarić,  Rakov Potok, Požega...).
Kad je, zbog protesta nekih klubova, veći broj najkvalitetnijih vozača izostao s prve ovogodišnje priredbe, u Požegi, zabrinuti u HMS-u smislili su i inicirali osnivanje Komisije za motokros i superkros. Uvjetovali su, međutim, da direktori Bertović i Pernar ostanu na svojim fukcijama, kao članovi te Komisije (!?).
I pored tog, odluke tako osnovane komisije, nakon legitimnog izbora od strane klubova, nisu poštivane, a ona je zatim i , odnosno ukinuta, od strane Upravnog odbora HMS-a, navodno prema prijedlogu Sportskog odbora, kojem je na čelu Igor Eškinja, koji već dugo vremena radi protiv interesa motokros discipline, a ve je obavljeno u , bez priopćenja javnosti i klubovima (!?).
Ovi ljudi, koji sad vode naš motokros i superkros, čine to očigledno samo zbog svojih osobnih interesa, bilo financijskih, bilo nekih drugih, ali bez imalo samokritike i promišljanja kako ponovno omasoviti i kvalitetno osnažiti taj, još uvijek najtrofejniji i najkvalitetniji sport unutar HMS-a!
Tako je ugasla i zadnja nada da se, još u ovoj sezoni, pokuša nešto učiniti za ozdravljenje i izlazak iz krize našeg motokrosa. Što se tiče superkrosa, opet se, zbog uskih interesa nekih organizatora, inzistira na njegovom organiziranju zajedno s motokrosom, kakvog primjera zaista nigje nema. Preplitanje tih disciplina, poznato je, šteti vozačima! Slovenci, primjerice, uopće nemaju tu disciplinu!
I, ne treba više kriti, Bertović i društvo služe se čak prijetnjama i ucjenama, prema nekim organizatorima, za uskraćivanje domaćinstva priredbi, licenci za staze i sl. (!?).
MCK KIA - Božić, najjači i najbrojniji klub ove godine, želio je organizirati, nakon MX3 svjetskog prvenstva na stazi Mladina, atraktivni pozivni Internacionalni KIA - kup,
gdje je dolazak potvrdio nitko drugi do kralj motokrosa Stefan Everts i to u svojoj oproštajnoj sezoni, te takve prilike više nikad neće biti. U HMS-u je ta inicijativa spriječena, jer priredba (SIC). Kao da je takva vrst pozivnog natjecanja priredba koju, pogotovo naši organizatori, mogu planirati kad im padne na pamet, a ne zgrabiti priliku koja se ukaže, spontano, možda jednom i nikad više!
Dakako, pravi razlog za to bila je osveta klubu koji je zatražio promjene, zbog loše organizacije i vođenja hrvatskog motokrosa, pa čak osnovao i registrirao Hrvatsku motokros udrugu, kao pokušaj organiziranja svojevrsnog sindikata, koji bi brinuo o zaštiti interesa naših klubova i vozača!
Direktor motokrosa Bertović posebno je tragična figura za hrvatski motokros. On uporno odbija odstupiti s te funkcije, iako je zatrpan argumentiranim prigovorima i kritikama. A pri tom zaboravlja da je on upravo bio jedan od najglasnijih, iz skupine marginalizirane Komisije za motokros, prije nekoliko sezona, protiv direktora motokrosa (bio je to Zdravko Leljak, koji je taj posao čak radio vrlo kvalitetno i pedantno, pr.a.), a koji je tad bio postavljen po diktaturi ondašnjeg, autokratskog predsjednika HMS-a Pavića, što je zaista i bilo nedemokratski.
I sad, gospodine Bertoviću, većina opet traži Komisiju za motokros, a ne direktora, kojem se već dulje vrijeme ionako osporava legitimni izbor na tu funkciju, jer je dokazano ostvarena falsifikatom, a u režiji dopredsjednika HMS-a Antuna Brajdića!!!

"G.G. REPKA"
Piše: Zvonimir Zmaić - Zmajo

Ivan Bertović je najtragičnija figura u hrvatskom motokros sportu u zadnjih nekoliko godina. Na nesreću, trenutno na direktorskoj funkciji, pod blagoslovom čelništva HMS-a, čini nevjerojatne gluposti i bezobrazštine, iz poteza u potez!
Ne treba se dugo vraćati u prošlost pa se prisjetiti kako je isti Bertović bio jedan od najglasnijih u skupini djelatnika (Josip Melinšćak, Stjepan Jakopec i drugi...), koji su tražili "skidanje glave" tadašnjem direktoru te discipline (Zdravko Leljak, pr.a.) i to zato jer su tražili da se motokrosom i supekrosom rukovodi putem Komisije, a ne pojedinca nametnutog od Upravnog odbora HMS-a, što je u ono vrijeme zapravo značilo - izravno od predsjednika Dragana Pavića, autokrata prvog reda, koji je nacionalni sportski savez nakanio voditi kao da je njegova privatna firma!
Uspjelo se u toj raboti, pa i kroz opravdane kritike takvog "apsolutizma" putem javnih medija, među ostalim i ovog web portala, makar je spomenuti direktor radio svoj posao dobro i pedantno!
Sad je stanje u HMS-u opet slično ondašnjem. Osim što je rad - katastrofalan!!!
Zahvaljujući novim autokratima (predsjednik Anđelo Mijatović, dopredsjednik Brajdić), manipuliranim i ciljano ekipiranim Upravnim odborom, te Sportskim odborom s čovjekom koji koristi svaku priliku da naudi motokros sportu, Igorom Eškinjom na čelu, opet su "ušančeni" direktori disciplina, u motokrosu spomenuti Ivan Bertović, te u superkrosu Miljenko Pernar, sličnih svjetonazora, uz podršku starih, već dobro poznatih ljudi, koji na žalost motokros sport sustavno i nepogrešivo vode - u propast!
Usprkos brojnim, argumentiranim kritikama na njihov (ne) rad, zastarjela pravila, nezainteresiranost za razvoj discipline motokros i pronalaženje pravih mjesta i vremena za superkros, oni isti ljudi, s Bertovićem na čelu, koji su se tako žestoko borili protiv nametnutog direktora, zasjeli su sad na isti takav, možda i još gori način, jer je upravo Bertović postavljen na direktorsku funkciju na prijevaru, falsificiranjem odluka klubova, a za što je izravno odgovoran Antun Brajdić!
Koristeći se lobiranjem u klubovima, marginalnim za motokros, ali s kritičnom većinom pri glasovanjima, posebice računajući na rekreativce u tom sportu, kojima je Bertović dao status tzv. B-ligaša, što je nezabilježen nonsens u svijetu sporta, ova skupina štetočina stvara privid podrške svojoj raboti i pri tom uživa podršku, na žalost, predsjednika HMS-a Anđela Mijatovića, kojeg je glavni sponzor INA postavila na tu dužnost, ali koji uopće ne poznaje i ne razumije sportove s kojima rukovodi (!?), pa je čak još štetniji na toj funkciji od ranijeg diktatora Pavića. U upravnim tijelima okupilo se društvo gotovo isključivo iz drugih disciplina, kojima su uspjesi našeg najtrofejnijeg motociklističkog sporta možda bili i trn u oku! Upravo je nevjerojatno s koliko se žući iz tih krugova odbijaju svi pokušaji uklanjanja iz rukovodstva motokrosom Bertovića i njemu sličnih ljudi, koji su taj sport upregnuli u svoje uskogrudne sitne interese, umjesto da čine maksimalne napore kako bi u što skorije vrijeme motokros izašao iz krize, ponovno omasovio broj vozača, te osnažio interest publike, medija i sponzora i t.d...
Kad su klubovi i vozači, u večini, iskazali protest takvim načinom rada, te nisu nastupili na prvoj utrci motokros sezone u Požegi, "vatrogasnom" akcijom, spomenuta kamarila naprosto je prevarila te ljude. Upravni odbor je inicirao osnivanje nove Komisije za motokros, ali zahtijevajući da direktori Bertović i Pernar ostanu na svojim funkcijama. Bio je to očigledno sumnjiv manevar, smišljen da se prvenstvo ipak koliko, toliko "regularno" završi, ali u želji da se iskoristi svaka prilika za pokušaj ozdravljenja motokrosa, legitimno od strane većine klubova novoizabrani članovi te komisije, Marijan Božić, kao predsjednik, Ivan Lafter, kao tajnik, Antun Karas i Marijan Vurnek, nasjeli su na tu obmanu. Na njihove odluke nitko se u HMS-u nije uopće obazirao! Nije prošlo dugo vremena i ta Komisija je "izbrisana", kao da nikad nije ni postojala, u tišini i bez obavještenja klubova ili javnosti (SIC)!?
Tek nakon opetovanih traženja odgovora, izravno od predsjednika Mijatovića, glavna tajnica Saveza dr. med.vet. Lili Cvetković priopčava kako je na zahtjev Sportskog odbora, Upravni odbor jednoglasno ukinuo Komisiju za motokros i superkros, a za sve u svezi s tim disciplinama treba se obratiti direktorima Bertoviću i Pernaru. Na zdravlje!!!
Slijedi bezobraština Bertovića, koji poput faraona "proglašava prvenstvo Hrvatske u motokrosu završenim", odnosno "neće biti održane otkazane ni odgođene utrke"! O tome je već bilo dosta riječi i komentara.
Slijedi zatim lakrdija, na žalost još jednom s reprezentacijom Hrvatske u motokrosu. Opet su u prvom redu krivci Bertović, te također već spominjani Antun Brajdić. Umjesto da se briga o reprezentaciji, nakon prošlogodišnje sramote neodlaskom na svjetski Kup nacija, prepusti iskusnom Ivanu Lafteru kao menadžeru i poduzetnom Marijanu Božiću kao direktoru, Bertović i društvo sprdaju se s nacionalnim grbom. Pod sumnjivo prikupljenim i raspodjeljenjim financijskim sredstvima, za put na svjetski Kup nacija u Englesku određuju se ozljeđeni i nedovoljno oporavljeni Nenad Šipek, te neiskusni Saša Matušić i mladi Mirko Lovaković. Nekritični Šipek, iako je morao biti svjestan kako neće moći voziti na tako teškom natjecanju i vrlo zahtjevnoj stazi, u Engleskoj je odustao već na treningu i nije nastupio na kvalifikacijskoj utrci, pa tako ni u B-finalu, u kojem su samo dvojica nedoraslih vozača zauzela sveukupno jadno - pretposljednje mjesto!
Očigledno, zbog obračuna s očevima tipa Marijan Božić i Zdravko Leljak, koji su nepućudni Bertoviću, Brajdiću i društvu, ljudi koji vode REPREZENTACIJU ponašaju se kao GRUPA GRAĐANA i izostavljaju naše trenutno najbolje i najspremnije vozače Marka Leljaka i Danijela Božića, da dalje ne širimo taj popis!!!
I nakon totalnog debakla na Kupu nacija u Engleskoj - ta "G.G. Repka" odlazi tjedan dana kasnije na Kup nacija Europe u Rumunjsku, ovaj put čak vođena osobno Bertovićem. Jedino su Šipeka zamijenili Zoranom Vurnekom, još jednim debitantom i međunarodno posve neiskusnim natjecateljem. Rezultat: izrazito slabo 15. mjesto u vrlo okrnjenom prvenstvu,
bez čak desetak ponajboljih reprezentacija Starog kontinenta!
Zaista je vrijeme da se ovakvi tipovi maknu iz motokrosa, a na odgovornost pozovu i svi oni koji su im pružali podršku, prije sviju čelnici HMS-a, predsjednik Anđelo Mijatović, te dopredsjednici Igor Eškinja i Antun Brajdić!

"PILKOV POTEZ ZA POANTU SVOG ŽIVOTA"
Piše: Zvonimir Zmaić - Zmajo

Naš "čudesni mandarin" Ivan Bertović bio je uvrijeđen zbog tog što smo ga u jednom kontekstu ubrojili među grobare hrvatskog motokrosa. Direktor motokrosa za HMS, kojeg je dopredsjednik Antun Brajdić falsifikatom instalirao na tu funkciju, kao "pilko za poantu života svog" zadao je ovih dana smrtni udarac tom sportu, na žalost već dugo u agoniji zbog destrukcije Bertovića i njemu sličnih, koji neopravdano uživaju povjerenje HMS-ove administracije s bezličnim predsjednikom Anđelom Mijatovićem na čelu!
Čovjek je PROGLASIO prvenstvo Hrvatske završenim, kao da je državno natjecanje njegova privatna igra. Ujedno jedan od funkcionera kluba TRP Marović, Bertović kroji prvenstvo kako se njemu sviđa i odgovara. Rekako je da otkazane i odgođene utrke neće biti održane, jer je još prije finaliziranja kalendara za 2006. godinu "dogovoreno da prvenstvo mora završiti do 17. rujna"!?
Zaista smiješno, kad ne bi bilo istinito! Bertović ne razumije razliku između otkazane i odgođene utrke. Otkazana priredba ni ne može biti održana! Bertović je u ovom slučaju, samo iz njemu poznatih razloga, odlučio onemogučiti MCK INA - Jasku i MCK Zabok u organizaciji, manje više iz objektivnih razloga, odgođene priredbe (na Mladini, umjesto 27. kolovoza, najavljena je za 1. listopada, a na Vučaku, umjesto 17. rujna, predložen je 8. listopada)!
Ako je i "direktor", pa čak i na način na koji je postavljen i na način na koji vodi natjecanje, ako je i od Bertovića - previše je! Prvenstvo Hrvatske nije privatna prćija bilo kojeg pojedina ili "funkcije". Natjecanjem se ne može vladati niti ga posjedovati, natjecanjem se mora koordinirati i surađivati s klubovima i vozačima. HMS je nacionalna krovna kuća hrvatskog motociklističkog sporta, kao uslužni servis! Nitko to ne smije "upregnuti u svoje kočije"! Klubovi su odgovorni za svoj rad, opstanak i sudbinu vozača, klubovi financiraju svoje aktivnosti, plačaju HMS-u članarinu za "servisne usluge" i provođenje natjecanja, pa tko na ovakav način ima pravo igrati se s teško stečenim financijskim sredsvima tih klubova!
Ivan Bertović svakako ne i to će mu ipak netko morati kazati. Ne vjerujemo, doduše, da će to biti čovjek kalibra predsjednika HMS-a Mijatovića, koji slično kao i njegov prethodnik Pavić, obavlja tu dužnost na sramotu glavnom sponzoru INA - Industriji nafte! U toj "kući" zaista bi se trebali zapitati tko i zašto stalno proizvodi afere u instituciji kojoj daju podršku i potporu!
Daleko od tvrdnje da su odnosi u našem motokrosu idilični i korektni. Uostalom, na to upozoravamo već godinama, a u zadnjih nekoliko sezona, uz "vladavinu" Bertovića ponajviše! Ekipa s kojom Bertović koordinira, a čini nam se uz pokroviteljstvo jednog samoljubivog i neodgovornog čovjeka, kakav je Antun Brajdić otkad se osilio na funkciji dopredsjednika HMS-a, vodi motokros sport bez koncepcije i vizije, improvizirajući i povodeći se za dnevnim interesima. za to vrijeme na startnim rampama MX3 i MX2 sve je manje vozača, mladi su dezorijentirani, ali zato bujaju rekreativci, proglašeni za nekakvu kvazi B-ligu, što je nezabilježeno u sportskoj povijesti u svijetu!
Ekipa klana, s Bertovićem na čelu te njegovim nalogodavcima, koji su se poput čička zaljepili za motokros rukovodeću instancu, drsko koristi sva institucionalna i izvaninstitucionalna sredstva protiv prigovora i neslaganja s takvim način (ne)rada i gušenja motokrosa! Bezobrazno i neopravdano nipodaštavajući klubove koji ulažu značajna financijska sredstva i žele okupiti što više vozača i prižiti im kvalitetne uvjete za razvoj, Bertović i društvo nameću svoje preživjele i staromodne sheme, slijepi i gluhi za svaki potez koji bi značio oporavak i napredak za motokros. Na primjer, stišati ego i sjesti za stol sa susjedima Slovencima, koji su, iako također nailaze na objektivne probleme, ipak za veliki korak ispred. Zajedničko regionalno natjecanje jedino je kvalitetno rješenje, barem za prvu ruku!
Farsa koju su HMS, Brajdić, Bertović & Co. napravili s ljudima koji su u svakom pogledu iznad njih u razvoju motokrosa u našoj zemlji, ali su zbog takvog beskrupuloznog ponašanja spomenutih marginalizirani, zaslužuje procjenu pravosudnih organa! Zbog očiglednog nezadovoljstva većine klubova i vozača, uplašeni za provedbu sezone, u HMS-u iniciraju osnivanje nove Komisije za motokros, ali uz nevjerojatan uvjet da njihovi direktori motokrosa (Bertović) i superkrosa (Pernar) moraju ostati na funkcijama. I takva je Komisija za motokros i superkros, usprkos svemu, legalno konstituirana. Održala je nekoliko sastanaka. Izabrani su Marijan Božić za predsjedjika i Ivan Lafter za tajnika. Vodeći računa da se više ne događaju bruke oko nastupa reprezentacije na Kupovima nacija, ta dvojica izabrani su i za najodgovornije ljude u pripremi nacionalnih ekipa, Božić za direktora a Lafter za menadžera. Komisija za motokros odlučila je napraviti preraspored delegata na utrkama domaćeg prvenstva, iz razloga čestih prigovora i nezadovoljsva radom uglavnom jedne te iste skupine ljudi dosad!
Ništa od spomenutog nije provedeno. Sportski i Upravni odbor naprosto su "izbrisali" novu Komisiju, te je pilko
Bertović nastavio svoj besprimjerni "bal vampira"!
U međuvremenu, međuljudski odnosi su totalno narušeni, bilo je na žalost i neželjenih incidenata, a vrhunac bezobrazluka je obračun s vozačima zbog "grijeha otaca" pri sastavljanju reprezentacije za Kup nacija. Uopće ne vodeći računa o objektivnim mogućnostima, formi, logistici i drugim čimbenicima; za svjetski Kup nacija u Engleskoj, Bertovićevo društvo postavilo je Zlatka Jaroša za momčadskog menadžera, a pored Nenada Šipeka, nedvojbeno veliko ime i zaslužnog čovjeka hrvatskog motokrosa, ali čije mogućnosti, zbog nedavne teške ozljede, nisu u skladu s naporima tako zahtjevne priredbe, iz ranije prijavljene ekipe "izbrisani" (to je u HMS-u popularno!) su Marka Leljaka i Karla Goluba (članove MCK KIA - Božić, čiji predsjednik je Marijan Božić)!? Uvršteni su prvak u MX3 ove godine, ali u potpuno neregularnom natjecanju, bez odgovarajuće konkurencije, ni kriv ni dužan, inače vrijedan sportaš Saša Matušić, te mladi Mirko Lovaković, pod sličnim karakteristikama. Doduše, Lovaković bi zacijelo i trebao dobiti priliku, zbog ozljede Karla Goluba, koji slično kao i Šipek nije u formi i spreman za Kup nacija. S druge strane, Marko Leljak je jedini od spomenutih, koliko toliko, ove sezone zaslužio reprezentativni status (s malo nastupa deseti u 250 prvenstvu Europe, a bez premca najjači domaći MX2 vozač!). A Danijel Božić trebao je u svakom slučaju biti reprezentativac za Open konkurenciju, jedini koji je nastupio na svih 14 priredbi ovogodišnjeg MX3 prvenstva svijeta i nizu drugih međunarodnih natjecanja, s primjernom formom i sigurno najboljom tjelesnom spremom od svih naših vozača!
Takvo sprdanje s nacionalnim grbom i neodgovoran postupak prema motokrosistima vrijeđa sportsku etiku, a s pravom bi se trebali zapitati svi koji su financijskom potporom pridonijeli tom javašluku, kakvim to ljudima poklanaju povjerenje!
Posebno Hrvatski olimpijski odbor!
I još jedan detalj. Ove godine, uz ovakav slab i nepripremljen sastav, mudraci iz HMS-a odlučili su se za skuplji izlet na svjetski Kup nacija u Englesku, dok Hrvatska nije prijavljena za Kup nacija Europe u Rumunjskoj, gdje bi s obzirom na konkurenciju i uz kvalitetnije izabranu momčad, objektivno mogla napraviti dobar rezultat. Sjetimo se, prošle godine bilo je suprotno, na veličanstveni svjetski Kup nacija, nije se išlo iako su na raspolaganju bili najjači (Šipek, Gorički, Leljak), uz obrazloženje "direktora svih reprezentacija u HMS-u" Luke Brajdića da nema dovoljno financijskih sredstava (SIC), ali se išlo s "krnjim"sastavom na Kup nacija Europe u poljskom Gdanjsku, uz blagi rezultatski podbačaj!
Kup nacija svijeta i Europe u motokrosu jedina su kvalitetna natjecanja za reprezentativne vrste u našem motociklizmu i zbog tog je krajnje drsko i neodgovorno tolerirati nesposobnost i nerad ljudi koje smo apostrofirali na koji način, na žalost, vode naš motokros sport. Naprosto je smiješno početi se spremati za Kupove nacija nekoliko tjedana prije njihovog početka i tvrditi kako "nema novaca". A dok je Ivana Bertovića, Antuna Brajdića, Igora Eškinje, Anđela Mijatovića i sličnih na odgovornim funkcijama, boljem se nadati ne možemo!

" Bog i šeširdžija "
Piše: Zvonimir Zmaić - Zmajo

Nevjerojatno je ponašanje najužih čelnika Hrvatskog motociklističkog saveza. Ovaj put riječ je o predsjedniku Anđelu Mijatoviću i dopredsjedniku Antunu Brajdiću, " Bogu i šeširdžiji", u kojem god kontekstu to shvatili!
Nakon što se oglušio pozivu na primanje kod Predsjednika Republike Stjepana Mesića, koji je bio visoki pokrovitelj Velike nagrade Hrvatske u motokrosu, jednako kao u velikoj većini slučajeva i njegov prethodnik na toj funkciji, također postavljen od glavnog sponzora INA-e (Dragan Pavić, pr.a.), nije došao ni na to najveće natjecanje u motokrosu u Hrvatskoj; svjetsko MX3 prvenstvo, zajedno s Prvenstvo Europe 125, iako uredno pozvan kao VIP gost, ujedno i član Počasnog odbora Velike nagrade Hrvatske!
Ovakvim primitivnim ponašanjem Mijatović je ponizio sebe kao funkcionera, ali i dezavuirao funkciju predsjednika jednog nacionalnog sportskog saveza, što nije njegov privatni posao ili bilo što drugo njegovo osobno, već društvena dužnost koja mu je povjerena od institucije u kojoj je profesionalno zaposlen, čime se ogriješio i na tu činjenicu o čemu bi njegovi poslodavci trebali povesti računa!
Bez obzira na privatne odnose među pojedinim ljudima, slaganje ili neslaganje, ljubav ili mržnju, visoka društvena funkcija ne dopušta zbog takvih eventualnih okolnosti pretpostavljanje čelničkih dužnosti svojim osobnim animozitetima ili hirovima.
Osim nedostatka profesionalnosti, pa čak i političkog umijeća, u ovom slučaju očigledno je riječ o nedostatku temeljnog kućnog odgoja!
Ruku na srce, isto je tako i u slijedećem primjeru, jer s druge strane, dopredsjednik Antun Brajdić, osoba koja kao zloduh luta Hrvatskim motociklističkim savezom, ni od koga pozvan gurao se prilikom podjele nagrada pobjednicima Velike nagrade Hrvatske na Mladini, očekujući valjda sudjelovanje u tom činu, pri tom s neprimjerenim kaubojskim šeširom na glavi, s kojim može, ako mu je to zadovoljstvo, voditi poslovne sastanke svoje privatne tvrtke ili susrete s poslovnim partnerima, ali nipošto sudjelovati u organizaciji manifestaciji za koju nije bio predviđen ni protokolom ni željom domaćina!

OBRAČUN KOD RAKOVOG POTOKA
Piše: Zvonimir Zmaić - Zmajo

Odgovorni čelnici Hrvatskog motociklističkog saveza, prije sviju predsjednik Anđelo Mijatović, dopredsjednik Saveza i predsjednik Sportskog odbora Igor Eškinja i drugi dopredsjednik Antun Brajdić, sprdaju se s događajima u motokros disciplini. Oglušuju se ili razvlače do iznemoglosti pozive za dijalogom o krizi te naše trofejne motociklističke discipline, podupiru samozadovoljne i nesposobne ljude koji su doveli taj sport u jadno stanje, a na žalost, služe se i dezinformacijama javnosti, putem sluganskog glasnogovornika HMS-a Marka Marovića, pa čak i progonom nepoćudnih!
Popustili su pred očiglednim nezadovoljstvom većine zaljubljenika u taj sport i samih vozača i "dopustili" osnivanje nove Komisije za motokros i superkros, ali su uvjetovali ostanak u njezinom članstvu direktora disciplina koji su upravo krivci za spomenuto nezadovoljstvo! Kad je to učinjeno, onemogučili su aktivnost novog rukovodstva te komisije i "zakočili" provedbe njezinih ideja i odluka!?
Nakon nedolaska velike većine vozača na prvu utrku državnog prvenstva u Požegu, potom jedinstveno otkazivanje nastupa vozača u Pakracu, zbog neadekvatne organizacije po teškim vremenskim uvjetima, još jedne "krnje" priredbe, na žalost na Memorijalu Renata Pernara, za superkros PH u Ključu Brdovečkom, slijedio je najveći šok, na motokros priredbi PH u Rakovom Potoku. Dogodilo se nešto što zaista nikom ne može biti drago - fizički masakr čovjeka, uglednog motokros djelatnika!
Nakon jedne gužve na stazi, u kojoj je pao mladi Danijel Božić, na zajedničkoj utrci MX3 i MX2 seniorske konkurencije, njegov otac Marijan Božić vidio je nešto što drugi nisu (ili možda nisu htjeli) vidjeli!? Iako su i Danijel Božić i Nenad Šipek negirali međusobni kontakt, predsjednik MCK KIA - Božić, nakon završetka natjecanja, teškim riječima obrušio se na Nenada Šipeka, kod njegovog kampera i prozvao ga za bezobzirnost na stazi. Pri tom, poznat po temperamentnosti i "brzom jeziku", očigledno nije birao riječi!
Verbalni obračun nastavio se kod tende Božića, gdje je Šipek pokušavao dokazati svoju nedužnost, ali ga je Marijan Božić želio otpraviti, zacijelo i odgurnuo. Njihovu svađu, sa strane pratila je znatiželjna masa ljudi, od kojih je jedna poveća skupina odlučila "uzeti pravdu u svoje ruke". Rulja je fizički napala i pretukla Marijana Božića, kojem je liječnička pomoć pružena u zagrebačkoj Traumatološkoj bolnici.
Ono što je u Sportskim novostima napisao nakon tog događaja "gromoglasnik" Marko Marović, mentalni je masakr! U tekstu koji je prepun insinuacija i neistina iskrenuo je tijek stvari i žrtvu označio kao krivca.
Taj dio morat će zacijelo braniti u građanskoj parnici, na sudu, nakon najavljene tužbe od strane predsjednika Komisije za motokros, ujedno i novoosnovane Hrvatske motokros udruge, svojevrsnog sindikata, upravo s ciljem zaštite interesa motokros sporta, jednako kao što će za svoju krivicu morati odgovarati pred sudom i prepoznati nasilnici koji su brutalno "iscipelarili" Marijana Božića.
Nenad Šipek, na svu sreću, niti je bio fizički ugrožen, niti je morao "pod gips" u "Traumu"!
Bilo je "bliskih susreta" na našim stazama i ranije. Prepričavaju se ponajviše gužve upravo među "zapaljivim" očevima vozača!
Zaista nije ni primjereno ni pametno kad se roditelji miješaju u vozačke gužve na stazama. Ali, što reči na ovakav, kod nas još nedoživljen linč od gomile prema pojedincu!?
Tko je slijedeći?!

NOVI PRILOG ZA BIOGRAFIJU ISTINOLJUPCA MARKA MAROVIĆA
Piše: Zvonimir Zmaić - Zmajo

Donosimo novi prilog za biografiju istinoljupca Marka Marovića, sve "angažiranijeg" glasnogovornika Hrvatskog motociklističkog saveza.
Evo vijesti koju je "gromoglasnik" objavio u našem uglednom sportskom dnevniku:
"Nenad Šipek na Yamahi pobijedio je i na drugoj utrci domaćeg prvenstva klase MX3, voženoj pred 5.000 gledatelja na Uskršnji ponedjeljak u Savskom Marofu. U najjačoj je klasi veliki dvoboj Šipeka s Goranom Goričkim na kawasakiju podigao publiku na noge. Leteći Zabočanin u majstorskom je stilu odvezao drugu vožnju ostaviviši brojne konkurente daleko iza sebe osvojivši ukupnu pobjedu."
U nastavku slijedi najosnovniji poredak.
Vijest sama po sebi točna je, osim što se može osporiti njegova procjena broja gledatelja. Oko tri tisuće ljudi, bilo bi vjerodostojnije.
Problem je u nečem drugom. Marović je posve ignorirao najzanimljiviji događaj na toj priredbi, a to je pobjeda mladog, 17-godišnjeg Karla Goluba (yamaha), u prvoj utrci koju su na Pepačevom brijegu zajednički vozili natjecatelji iz klasa MX3 i MX2. A upravo je ta velika borba najboljeg i najtrofejnijeg motokrosista Hrvatske svih vremena i najdarovitijeg, budućeg asa motokrosa na našim prostorima, jedina podigla publiku na noge. Činjenica jest da njihov dvoboj ne utjeće na poredak, jer se klase boduju zasebno, ali po onoj poznatoj uzrečici da "nije vijest da je pas ugrizao čovjeka, već kad čovjek ugrize psa", upravo u ovom slučaju to je suština u tom događaju.
U našem motokros sportu već godinama nije posebna vijest kako je Šipek pobijedio, koliko je 32-godišnji rutiner iz Zaboka praktički cijelo jedno desetljeće bio superioran, već kad utrku izgubi. Posebno kad izgubi u izravnom dvoboju na stazi od jednog mladog, praktički još uvijek, na neki način, svog učenika, a kojem je od malena bio uzor i idol!
Nenad Šipek nedavno se "rasplakao" na ramenima glasnogovornika HMS-a samo zbog navodno netočne informacije s jednog treninga na priredbi otvorenog prvenstva Italije, zabrinut kako će tako nešto odjeknuti kod njegovih sponzora!? (SIC). Zbog te nenamjerne nepreciznosti Šipek  je "pljunuo" na sve dosad o njemu rečeno i objavljeno, posebnu na račun slave samog "Letećeg Zagorca", kao i hrvatskog motokrosa u cjelini, a iz pera pisca ove kolumne, s razlozima koji su valjda samo njemu poznati!
Zanimljivo je kako sad upravo taj "gromoglasnik" Marović ignorira veličanstven uspjeh mladog Goluba, čiju pobjedu nad Šipekom je vidjelo tako puno ljudi da je Marović čak pretjerao u procjeni njihova broja. No, za sve one ljubitelje sporta koji to nisu vidjeli, tako nešto je zaslužilo biti posebno istaknuto u vijesti s te priredbe, pa baš, ako ćemo natko gledati i zbog onih sponzora koji stoje iza angažiranja i razvoja u motokrosu mladog Karla Goluba! Jer, nije samo Šipek jedina vrijednost hrvatskog motociklističkog sporta, usprkos svih njegovih trijumfa i zasluga dosad, a nadamo se i još dugo ubuduće!
Mogući izgovor o kraćenju teksta također ne može opravdati "gromoglasnika", jer vješt i iskusan novinar mora znati sročiti vijest tako da mu glavne činjenice izbjegnu redaktorskim "škarama"!
A u toj utrci, o kojoj je riječ, Karlo Golub je od samog starta žestoko "pritisnuo" Šipeka, pretekavši ga u jednom trenutku u izravnom srazu. Iskusni majstor nešto kasnije mu je uzvratio, ali je u nastavku napravio grešku i izletio sa staze, što je također sastavni dio motokros utrka, jer su pogreške posljedice određenih situacija, pa je zbog tog izgubio u poretku ne samo od Goluba, nego još i od Goričkog i Leljaka...
"Napaljeni" Šipek "osvetio" se u drugoj vožnji,te ostavio daleko iza sebe i Goričkog i Goluba i sve ostale, pa je upravo i zbog tog, još više je potrebno cijeniti i naglasiti zasluženi Golubov uspjeh u spomenutoj prvoj utrci!

GROMOGLASNIK GURA ISTINU POD TEPIH
Piše: Zvonimir Zmaić - Zmajo

Nakon gromoglasne šutnje glasnogovornika HMS-a Marka Marovića, mali, veliki čovjek odjednom je postao gromoglasnik!
Pojavljuje se svugdje, zaštićem krupnim leđima svojih nalogodavaca, koji su mu omogučili godišnji budžet u HMS-u od 30.000 KN, naravno od novca kojeg se dobija od glavnog sponzora INA-industrije nafte, što je dosad nezabilježeno u nacionalnom krovnom tijelu jednog sporta, koji lani nije imao novca za nastup reprezentacije Hrvatske na najvećem svjetskom motokros događaju - Kupu nacija u Francuskoj, pred rekordnih 45 tisuća gledatelja na nedjeljnim finalnim utrkama!
Glasnogovornik je nezahvalna dužnost kad je gazda odlučan zatirati istinu pod tepih.
Pa je tako naš gromoglasnik optužio svog kolegu novinara, moju malenkost, za neistinito izvještavanje zbog netočnog rezultata s treninga na jednoj međunarodnoj priredbi!? I to proglasio tendecioznim laganjem, tražeći kroz sve insitucije zabranu rada, čak sve do gromoglasnikovog citata s ni manje ni više nego sjednice Sportskog odbora HMS-a, da je dotični eliminiran iz uglednog sportskog dnevnika, a bit će uskoro i iz drugih glasila (SIC). Hrabro, nema što, posebno kad se uzme u obzir da je istina uvijek istina, bez obzira tko je i kako tumačio. Pa će ovakvo ponašanje Marka Marovića, kad tad, natjerati crvenilo na obraze ljudima kojima je oblatio kolegu, a sam čini s druge strane sablasne novinarske prijestupe: uskraćuje informacije, vrijeđajući u najmanju ruku mnogobrojne aktere događanja o kojima piše i komentira.
Tako je, primjerice, tumačenje istine, po Maroviću, kako je Hrvatski motociklistički savez, citiram; odradio redovnu izvještajnu godišnju skupštinu, s radnim dijelom u mirnoj atmosferi, te gotovo svim odlukama jednoglasno, što dovoljno govori o stabilnoj situaciji (!?). U toj vijesti nema podatka da je nekolicina delegata protestno napustila skup, a pogotovo ne zbog čeg su to učinili! Također je potpuno prešućen i ranije odložen, prvi pokušaj održavanja te Skupštine, odgođen zbog nedostatka kvoruma, kad je čak bilo zahtjeva i za organiziranjem izvanredne Skupštine!
Valjda u tom leže neki uzroci zbog kojih gromoglasnik, ničim izazvan, u tako predočenoj, nazovi istini, spominje, kako je napisao, stabilnu situaciju!
U međuvremenu je Upravni odbor HMS-a, nakon četiri mjeseca dugih prigovora, protesta, kao i prijedloga za rješenje krize i ozdravljenje motokros sporta, te njegov bolji tretman u HMS-u, te nakon registracije Hrvatske motokros udruge, kao svojevrsnog sindikata za zaštitu interesa motokros sporta i njegova zahtjeva da djeluje institucionalno, unutar HMS-a, o čemu je glasnogovornik HMS-a uporno šutio, a njegovi nalogodavci čak pokušali Hrvatsku motokros udrugu lažno prikazati odgovornim sportskim tijelima u našoj zemlji, pa čak i izvan nje, ipak naložio da motokros klubovi izaberu novu Komisiju za motokros i superkros, s ingerencijama odlučivanja o toj disciplini, ali uz uvjet da je u izvršnim tijelima Saveza zastupaju aktualni direktori motokrosa i superkrosa (SIC). Ta je Komisija osnovana, uz prihvaćanje i tako labavog kompromisa, u želji da se krene iz svojevrsne pat - pozicije, a u interesu tog sporta. Iako je bio nazočan tom skupu,  gromoglasnik je prešutio osnivanje te Komisije, kao i njezine daljnje sastanke na kojima su donesene značajne odluke i promjene u načinu rada, te imenovani novi odgovorni ljudi za važne funkcije!
Biser je i vijest gromoglasnika s prve utrke za motokros prvenstvo ove godine, održane u Požegi. Piše, citiramo, o solidnom odazovu 79 vozača iz 18 klubova, spominjući i sam najviše tzv. turista, dakle rekreativaca, a koje su direktori disciplina nazvali B-ligom hrvatskog motokrosa (SIC)! Veliča pobjedu Šipeka, svaka čast, ali nigdje ni slova o tome da je s te priredbe izostao kritičan broj najkvalitetnijih hrvatskih vozača iz najjačih kategorija (MX3 i MX2)!!! Posebno je natjecanje u MX2 konkurenciji, bez Leljaka, Goluba, Antonija Šameca i drugih bilo naprosto smiješno! Gromoglasnik o tome, a još manje, dakako o razlozima njihovog izostanka, u mnogome zaslužnom i za osnivanje spomenute nove Komisije za motokros, naravno - gromoglasno šuti!!!
No, kako već rekosmo, istina je istina. Ona uvijek dođe po svoje pravo! I Marko Marović će morati mnogima objasniti ovakvo svoje ponašanje i svoje tumaćenje istine!
Sitni vojnici uvijek su žrtve visokih interesa. Gazde će ostati uvaženi uglednici, a novinari, po nerijetkom iskustvu, glavni krivci za sve!

GROMOGLASNA ŠUTNJA MALOG, VELIKOG CENZORA
Piše: Zvonimir Zmaić - Zmajo

Marko Marović prpošno se kočoperi ulogom glasnogovornika HMS-a.
Riječ je o jednoj odgovornoj funkciji, koju su s manje ili više uspjeha obavljali mnogi prije, a obavljat će je i drugi ljudi, poslije Marka Marovića.
Sam Marović je obavlja upitno uspješno, jer informacija o događanjima u HMS-u ili nema, ili ih se krije!?
S druge strane, Marko Marović se javno koristi prijetnjama da će Ťkao dioničar Sportskih novostiť biti neke vrste cenzor i spriječiti objavljivanje vijesti koje njemu nisu po ćudi!?
Iskoristio je jednu banalnu nepreciznost, jer pogreške se svakom mogu dogoditi, u jednoj mojoj vijesti, a do koje je došlo zbog neslane šale izvora te informacije, koja se odnosila na jedan manje značajan dio aktivnosti jednog našeg vrhunskog sportaša, iako je u toj vijesti upravo njegov uspjeh na konkretnoj priredbi naglašeno istaknut. Iskoristio je to taj Ťmali, veliki cenzorť Marović do te mjere, da se usudi prozivati zbog laži!?
Na službenim web stranicama HMS-a, u vrijeme dok je gospodin Marović glasnogovornik, nema na žalost nikakvih informacija, a potogovo ne na vrijeme, kad su u pitanju informacije o važnim zbivanjima! Na tom portalu hrvatski motociklisti, kao osobe – sportaši, kao da ni ne postoje. Praćenje i komentiranje nastupa naših vrhunskih motociklista tamo nećete naći, pa tako ni o spomenutom vrhunskom majstoru,a kojem se Marović Ťdušobrižničkiť ponudio Ťu zaštituť!!!
Tako jedan od presedana, koji se zbio 17. ožujka 2006. godine, kad je riječ o Hrvatskom motociklističkom savezu, po glasnogovorniku HMS-a kao da se nije ni dogodio!?
Ne pamti se da je redovna godišnja Skupština HMS-a morala biti otkazana zbog nedostatka kvoruma! O tome što se tamo zbivalo, zašto nije bilo kvoruma, zašto neki kubovi namjerno nisu htjeli predati punomoći, iako su bili nazočni na tom skupu, zašto se kriju problemi koje klubovi ističu, zašto se zataškava kriza motokrosa i mnogobrojne primjedbe i prigovori zbog tog, izgleda da glasnogovorničkog barda HMS-a ne zanima.
Glasnogovornika je u tom slučaju obuzela Ťgromoglasna šutnjať!?
Toliko o tom malom čovjeku, ali ne zbog njegovog niskog rasta, već zbog bezobraznosti da se javno pokriva iza autoriteta Ťgazdinstvať u jednoj medijskoj instituciji, kao što su, ni manje ni više nego jedne od naših najtiražnijih tiskovina – ugledne SPORTSKE NOVOSTI!
GLAS "POTONULOG IZ GLIBA"
Piše: Zvonimir Zmaić - Zmajo

Javno mnijenje će ocijeniti, u to nema nikakve dvojbe, argumente koji mu se nude. Uostalom, zbog tog se ovim novinarskim poslom bavim, pune 33 godine, a što se motokrosa tiče, već 11 godina, s nizom priznanja na koje sam ponosan! 
No, na sreću, to isto, što se ocjene javnog mnijenja tiče, vrijedi i za "demanti zmajićeve izjave", kako glasi naslov pisma g. Vladimira Skendrovića web portalu MOTOGLAS.COM.
Ne pada mi na pamet, ni osobno ni profesionalno, da se sličnim omalovažavanjem, pa čak i uvredama poslužim u odnosu na dotičnog gospodina! Zbog tog evo samo odgovor na njegov navodni demanti!
Zašto se, ničim prozvan, javio g. Skendrović, kao direktor za Supermoto, kako se potpisao, zacijelo samo on zna!?
Teze, međutim, o "babljim snovima" oborene su, ako nigdje drugdje, onda na sastanku, bez obzira koliko (ne)uspješan bio, predsjednika HMS-a Mijatovića i predstavnika motokros klubova, gdje je itekako zatražen novi izbor direktora disciplina u motokrosu i superkrosu! O svemu i prije i kasnije, bit će i vremena i prilike za sučeljavanje argumenata!
No, kad je već g. Skendrović istaknuo "o čemu raspravljaju tijela HMS"-a, o tome će, svako za sebe, polagati račune onima koji su ih i izabrali, kad za to dođe vrijeme.
A kako rade, najbolje će ocijeniti oni o čijim sudbinama odlučuju - sami vozači!
O g. Skendroviću, s obzirom na stil i ton njegovog pisanja, mogu zaključiti da, na žalost, čak ni "ne pluta ovim prostorima", nego je duboko potonuo u glib, iz kojeg se, zaista ničim prozvan, nego očito nes(p)retno instrurian, javio!
Ali, baš je to dobro, jer je podsjetio na sebe, pa neka se njime pozabave upravo oni koje je i sam prozvao!

<ČUDESNI MANDARIN>
Piše: Zvonimir Zmaić - Zmajo

Sastanak na kojeg je predsjednik HMS-a Anđelo Mijatović pozvao predstavnike motokros klubova nije donio odgovarajuća rješenja. Nije, ruku na srce, bio ni dobro pripremljen. Predsjednik HMS-a nedopustivo je slabo informiran o stanju, ljudima i događanjima u motokros sportu, koji je još uvijek najuspješniji hrvatski motociklistički sport, iako ga zadnjih godina potresa teška kriza! I ono malo što zna, na žalost, servirala mu je, dosad, isključivo jedna strana i to ona, na koju većina motokros djelatnika, vozača i klubova, ima goleme i nepremostive primjedbe. Od nelegitimnog izbora direktora Ivana Bertovića, do samovolje i bahatosti dopredsjednika HMS-a Antuna Brajdića, te lošeg i štetnog rada ljudi koji su u tzv. Radnoj skupini za motokros i superkros, kao što su Miljenko Pernar, Zlatko Jaroš, te čuveni HMS-ov Josip - Puba Melinšćak i neki drugi... Činjenica je da su ovi ljudi angažirani u motokrosu uglavnom iz osobnih interesa da neku lovu od, na njihovu sreću, još izdašnog sponzora kao što je INA, a razmišljanja o razvoju i unapređivanju tog sporta daleka su im kao suprotni polovi kugle zemaljske!
Ipak, naš <čudesni mandarin> u verziji Ivana Bertovića posebno je zanimljiv lik. Po mitu, mandarinova opsesivna želja za životom i ljubavlju, ovdje je groteksno karikirana nevjerojatno tvrdoglavnom upornošću Bertovića za vođenjem jedne sportske discipline, u kojoj ga, ali zaista kritična većina ljudi naprosto ne želi, zbog bezobrazne samovolje i, spomenimo samo nametanje imbecilnih izmjena pravilnika natjecanja, upornim inzistiranjem na zajedničkim nastupima profesionalaca i ametera, zapravo rekreativaca, u tzv. B ligi, pa bi, kao, najbolji se plasirali u A ligu (SIC)!?
Pritisnut, u jednom trenutku tog skupa, nekim vrlo argumentiranim, a neugodnim pitanjima (primjerice Šipekovo o kriterijima raspodjele novca za nastupe naših vozača u inozemstvu),
Bertoviću se ukazala svjetlost kad je ponudio ostavku - - no na putu do njegove svijesti, na žalost, ta kratka svijetlost se ugasila.
Kritična masa na tom skupu, koji je golem napredak kad se uzme u obzir da se dosad, bez pokroviteljske arbitraže, s Bertovićem i drušvom uoće nije moglo doći ni u priliku za demokratsku raspravu, ipak je bila jošnedostatna za potrebne radikalne potrebe za ozdravljenje motokrosa.
Svjestan tog, a pritisnut u vremenu, predsjednik Mijatović se izvukao najavivši novi sastanak vrlo skoro, do sedmice dana, a u međuvremeno naložio klubovima da se sa svojim prijedlozima pismeno očituju i pošalju ih faksom HMS-u.
Tako se o pravom razlogu skupa, iako to Mijatović nije htio otvoreno priznati, a to je zahtjev novoosnovane Hrvatske motokros udruge za prijam u članstvo HMS-a i organiziranje motokros i superkros natjecanja u svojstvu promotora za HMS, a o čemu je, što ipak nije slučajno, upravo na početku sastanka dana riječ njezinom predsjedniku Marijanu Božiću, ovaj put nije raspravljalo na odgovarajući način. Ta tema je međutim neizbježna, kao i odlazak <čudesnog mandarina> Bertovića, pri čemu je zasad sasvim nebitno pod kojim će imenom Hrvatska motokros udruga ponuditi odgovarajuću skupinu stručnih i sposobnih ljudi za ugovorno vođenje i unapređenje motokros sporta i sustava natjecanja, omasovljenje broja vozača, te osnaženje zanimanja publike, a ponajviše - dovođenje prijeko potrebnih sponzora!!!
Ruku na srce, gospodin predsjednik Mijatović ipak nešto zna, a to je da je, među ostalim i FIM, krovna svjetska motociklistička asocijacija, koja vrvi od kvalificiranih stručnjaka za organizaciju (i) motokros natjecanja, ipak angažirala promotora za organizaciju motokros SP, a to je Youth Stream!
Na žalost, donekle je upao u zamku u kojoj se upecao i njegov neslavni prethodnik u funkciji, također iz INA-e (Dragan Pavić, pr. a.), kojem je fikcija bila poistovjećivanje nacionalnog saveza s kakvim privatnim, njegovim, poduzećem. Tako se i Mijatoviću, na žalost, dogodila gesta u tom smislu, kad je očigledno isprovociran, neprimjereno reagirao na jedan od mnogih verbalnih incidenata na tom sastanku. Neznanje je, u praksi, samo Isus opraštao, a time i opravdavao. U globalnom obliku kapitalizma, kakav danas caruje i kod nas, upravo bi ljudi njegovog kova trebali plivati kao ribe u vodi!

"TVRDE GLAVE POD KACIGAMA"
Piše: Zvonimir Zmaić - Zmajo

Nakon dugog niza godina Hrvatska će iznevjeriti tradiciju nastupa na svjetskom Kupu nacija u motokrosu (Motocross of Nations). Iako su naši najbolji vozači u mnogoćemu hendikepirani u odnosu na najbolje svjetske motokrosiste, nastup na "priredbi svih priredbi" ili "olimpijadi motokrosa", kako svjetski Kup nacija nazivaju najviši funkcioneri tog sporta, sportski je izazov i počast kojeg sanjaju čak i oni najbolji vozači, u želji da predstavljaju svoju zemlju na jedinoj priredbi za motokros reprezentacije, a svakako najprestižnijoj godišnjoj menifestaciji u tom dinamičnom "oktanskom" sportu!
Bilježila je Hrvatska i neke vrijedne rezultate. Bila je čak sjajna 12. u A-finalu u Brazilu, na stazi Indaiatuba 1999. godine (Nenad Šipek, Goran Gorički, Tomislav Filipec), godinu dana kasnije vrlo dobra 17., također u A-finalu, na stazi u Saint Jean d'Angelyju u Francuskoj (Nenad Šipek, Goran Gorički, Viktor Bolšec). Bilo je i razočaranja, kad su se A-finala gubila "za dlaku", ali i onih kad su se naši vozači samo "šetali" stazom, daleko od A-finala ali i zapaženijih rezultata...
Zadnjih godina, činjenica je, A-finale (među 20 najboljih) našim vozačima je "nemoguća misija". No, to ne znači da treba izostati s takve priredbe. Uz svjetski renomiranog Nenada Šipeka, trebalo je možda "gurnuti u vatru" mlade vozače, jednako darovite, koliko i barem malo aktivnije u traženju iskustva i afirmacije na međunarodnoj sceni, poput Danijel Božića i Karla Goluba..., dakle onima, kojima bi izlazak na stazu uz velikane kao što su Ricky Carmichael, Stefan Everts, Josh Coppins, Kevin Windham, Ben Townley i drugi, makar i na treninzima i kvalifikacijskim utrkama, značio ispunjenje sportskih snova i trebao biti itekakav podstrek u nastavku karijere!
Izgovor da je "teško pronaći potrebna financijska sredstva" zapravo sve govori o licu i naličju odgovornih ljudi koji u HMS-u vode brigu tim jedinim nastupima "kockastih" kao reprezentacije u motokrosu. Riječ je naprosto o neradu, neodgovornosti i pasivnosti. Uostalom, iako je reprezentacija formalno prijavljena FIM-i, za nastup na svjetskom Kupu nacija u određenom roku (mjesec dana prije natjecanja), smiješno je da se odluka o (ne)odlasku i uopće o takvom natjecanju donosi na (prvom!!?) sastanku direktora reprezentacije (Luka Brajdić) s vozačima, praktički svega osam dana prije (eventualnog) odlaska na natjecanje!
Odlučeno je, doduše, da reprezentacija nastupi na Kupu nacija Europe (Motocross of European Nations), 1. i 2. listopada u Gdanjsku, u Poljskoj. Određen je, što je i logično, najjači i najiskusniji sastav: Nenad Šipek, Goran Gorički i Marko Leljak, jer "kockasti" na europskoj smotri najboljih reprezentacija realno mogu biti među deset najboljih, posebno ako nastupa i najbolji, Nenad Šipek. Bez ozlijeđenog "Letećeg Zagorca" naši su 2003. u bugarskom Sevlievu bili deseti, a prošle godine, na našoj stazi Mladina, deveti, oba puta u sastavu: Goran Gorički, Marko Leljak i Antonio Šamec.
Jer, ako se za taj objektivno dalek put u Gdanjsk pronašlo sredstva (!?), neozbiljni postupak prema FIM i promotoru Youth Streamu, s prijavom, pa neodlaskom na svjetski Kup nacija, šamar je svim ljudima koji se u Hrvatskoj bave ili žele baviti motokrosom, kao i organizacijom, posebice međunarodnih priredbi, pa, na koncu i prema ugledu zemlje! Nepošteno je to i prema vozačima koji zaslužuju priliku u dresu reprezentacije na najvećoj svjetskoj smotri, jer ljudi koji djeluju u nacionalnom savezu moraju biti servis vozačima - u svakom pogledu!

“MIRIS LANJSKOG SNIJEGA"
Piše: Zvonimir Zmaić - Zmajo

Amerikanci su htjeli odvesti na svjetski Kup u nizozemski Lierop (3. listopada) svoj "Dream Team": Ricky Carmichael (honda), Kevin Windham (honda) i James Stewart (kawasaki). Na njihovu žalost, oni su jedan po jedan otkazali iz raznoraznih razloga. Druge opcije oko nastupa "Oncle Sama" pobijedila je ona najnepopularnija - odustali su od nastupa! Ta vijest kao "grom iz vedra neba" pogodila je svjetske fanove motokrosa i zaprepastila domaćine Nizozemce! No, potrebno je istaknuti da su "Ameri", nakon pobjede u francuskom Saint Jean d'Angelyju 2000. godine (Carmichael, Hughes, Pastrana), u slijedeće četiri godine čak u tri - izostali! Prvi put nakon "rujanskih događaja" 2001. u SAD, a zatim 2002. kad je u zadnji čas otkazana priredba u kalifornijskom San Jacintu, te premještena u Španjolsku (Bellpuig), kamo Amerikanci nisu otputovali! Prošle godine u belgijskom Zolderu, domaćin je pobijedio ispred SAD, ali je najbolji "kauboj" Ricky Carmichael uvjerljivo pobijedio u obje svoje pojedinačne vožnje!
I sad, evo, opet neće biti najmoćnije nacije motokrosa!
Ugledni RacerX magazin ponudio je ideju da za SAD nastupi jedna "rookie" postava "teenagera": Josh Grant (honda), Matt Goerke (suzuki) i Mike Alessi (KTM), za koje su vjerovali da bi se borili za mjesto među deset najboljih reprezentacija! AMA je to odbila, što je, na žalost, još jedna "pirova" pobjeda sportske birokracije!
Pišemo to zato jer i kod nas u Hrvatskoj upravo oko motokros reprezentacije nerijetko doživljavamo skandale, ponajviše zbog krutih i čudnih odluka sportskih birokrata! U zadnjih sedam, osam godina uzimani su vozači po interesima "babe i stričeva", neki reprezentativci odrađivali su nastupe "preko volje", a ponekad je cijela ekipa odbila nastup (zbog financijskih nesuglasica). Ljudi u "logistici" reprezentacije nerijetko su se međusobno obračunavali "preko leđa vozača" i t.d...
Nema puno mudrosti oko selekcije "kockastih" u zadnjem desetljeću! Nenad Šipek i Goran Gorički bili su vozači daleko bolji i jači od ostalih.Objektivno je to slučaj i dan danas. Trebalo je samo tom dvojcu pridodati najkvalitetnijeg trećeg vozača. No, često je oko toga bilo prijepora! U svemu tome, treba to reči, malo je tko vodio računa i o tome da će se motokros voziti i nakon što Šipek i Gorički završe aktivnu karijeru. Trebalo je, naime, od prilike do prilike pružiti mogućnost i nekom drugom, talentiranom i perspektivnom vozaču da osjeti atmosferu i odgovornost reprezentacije na jedinim natjecanjima tog tipa - kupovima nacija!
Upravo stoga smo, ravnajući se po spomenutim iskustvima zadnjih godina, već javno izložili potrebu da se ove godine reprezentacija Hrvatske odredi na dvije priredbe posve različito.
Na našoj stazi Mladina, 26. rujna, bit će Kup nacija Europe u motokrosu, dosada najjača priredba u tom sportu u Hrvatskoj. Do isteka roka za prijave javile su se 22 reprezentacije, od kojih će 20 voziti u A - finalu. Sudeći po imenima, nekoliko je reprezentacija vrlo jakih, posebice branitelj naslova lani iz Bugarske, Belgija, pa Francuska, Italija, Slovenija, Njemačka, Danska, Estonija, Češka, Mađarska i t.d... Ipak, kad bi Hrvatska nastupila u objektivno najjačoj postavi: Nenad Šipek (250), Marko Leljak (125) i Goran Gorički (Open), vjerujemo da bi se mogla boriti barem za poziciju između petog i osmog mjesta (ako ne i neko bolje mjesto)!
Podsjetimo se, prošle godine u Sevlievu, bez ozlijeđenog Šipeka, Gorički, Leljak i mladi Antonio Šamec bili su deseti.
Na svjetski Kup nacija u nizozemski Lierop (3. listopada) uvjereni smo da treba poslati "rookie" postavu, naime, jednu mladu selekciju, primjerice: Antonio Šamec (250), Mirko Lovaković (125) i Danijel Božić (Open). Na teškoj, pješćanoj stazi u Nizozemskoj, iskustvo nam govori da ni naši najbolji vozači najvjerojatnije ne bi izborili A-finale. Prošlogodišnji nastup u belgijskom Zolderu bio je naprosto debakl! Upravo spomenutim mladićima takav nastup bio bi jednako dobar poticaj, koliko i prigoda za dragocjeno iskustvo i pravi ulog u budućnost!
Šteta, nije bilo "sluha" za to! Birokrati koji u HMS vode motokros (Jakopec, Melinšćak...) odredili su reprezentaciju za obje priredbe: Nenad Šipek (250), Antonio Šamec (125) i Goran Gorički (Open). Osim već opisanih dvojbi, sporno je davanje prednosti Antoniju Šamecu pred višestrukim prvakom Hrvatske u 125 Markom Leljakom. Istina jest da je Šamec bolje počeo ovogodišnje državno prvenstvo, ali ga je u finišu Leljak sasvim dostigao, te se nalazi u sjajnoj formi! Potvrdio je to i plasman u finale utrke za EP 125 u austrijskom Schwanenstadtu 5. rujna, gdje to Šamecu nije uspjelo!
Za priredbu na Mladini uistinu je više nego jasna prednost Leljaka nad Šamecom. Ne samo zbog iskustva i trenutne forme, već i zbog Leljakovih uvijek odličnih nastupa na teškoj stazi Mladina, posebice kad je riječ o utrkama za prvenstvo Europe!
Ovakav postupak "miriši" na "vraćanje dugova" ocu Marka Leljaka, Zdravku, kojem su u prošloj sezoni osporavali imenovanje za direktora motokrosa od strane Sportskog i Upravnog odbora HMS-a, a protivno volji klubova, što je i promijenjeno.
Iako je Josip Melinšćak, kao Team Manager, u telefonskom razgovoru s potpisnikom ovih redova rekao da odluka nije konačna, jer se vozač može promijeniti zaključno do 24 sata prije zakazanog tehničkog pregleda motocikala na priredbi, a reprezentacija je morala biti prijavljena do isteka roka (31. kolovoza), sama nepotrebna kombinatorika već je izazvala "zlu krv" i lošu atmosferu.
ZVONIMIR ZMAIĆ

“DIVIDE ET IMPERA”
Piše: Zvonimir Zmaić - Zmajo

U Zagrebu je, u zgradi INA-e, pod predsjedavanjem Dragana Pavića, održana redovna Godišnja skupština Hrvatskog motociklističkog saveza. Potvrdila je očigledno nejedinstvo koje već dvije godine potresa krovnu nacionalnu motociklističku asocijaciju. Šturo financijsko izvješće iz 2003. godine, prezentirano na neprikladni način i s puno pogrešaka, prihvaćeno je nakon tijesnog preglasavanja, jednako kao i plan rada za 2004. godinu.
Puno je bilo pitanja čelnicima HMS-a na koje nisu dani, ili su podastrti neadekvatni odgovori.
Predsjednik HMS-a Pavić, kojeg je na tu funkciju nametnuo glavni sponzor INA, neprikriveno želi upravljati Savezom autokratski. Čak je otvoreno izjavio: “Tko se ne slaže s mojim projektom ne može biti u mom Upravnom odboru”! Pod Pavićevim rukovodstvom HMS je otvoreno pokrenuo praksu dijeljenja novca klubovima pod raznim oblicima “pomoći”, što je nezabilježeno u praksi nacionalnih sportskih saveza. HMS nije privatno poduzeće, a ni njegov predsjednik nije njegov privatni vlasnik, pa tim više mora poštivati demokratske postupke. Ovako se “kupuju” glasovi za produljenje mandata, a širi svojevrsna uravnilovka među članice Saveza, koja i neaktivne i nesposobne čini moćnima! Sve je to zaogrnuto u “celofan” brige za razvoj motociklističkog sporta, kao da je glavni sponzor INA tu zato da financira članstvo i masovnost u HMS-u i to praktički bez iole ozbiljnijeg sudjelovanja bilo kojeg drugog sponzora! Najviše bode u oči očigledna namjera Dragana Pavića, inače jednog od rukovodećih ljudi u INA-Industriji nafte, kontrolirati i upravljati novcem glavnog sponzora, čime se izdiže iznad Uprave naše najveće naftne kuće. No to je već unutranji problem INA-e.
Glasački “stroj” u HMS-u, iako tijesni, prati predsjednika Pavića, ali, barem zasad ne u svemu. Dopredsjednika HMS-a Krešimira Ivankovića, kako je izričito naglasio Pavić, trebalo je “izbrisati” iz članstva Upravnog odbora!? Skupština to ipak nije prihvatila, tim više što Ivanković nije bio nazočan skupu!
No, zato je daljnjim preglasavanjem, u članstvo UO primljen Stjepan Peršin, funkcioner cestovnog motociklizma iz Križevaca, za kojeg je u diskusiji rečeno da bi bio idealan za jednog od sportskih direktora u Savezu, dok bi u Upravnom odboru trebalo biti više menadžera, kojih tamo gotovo da i nema, jednako kao što više nema ni predstavnika motokros sporta, koji je pod Pavićem vodstvom sasvim marginaliziran.
Prihvaćena je ostavka predsjednice Nadzornog odbora Anemari Rosandić. U glasovanju na novog člana tog tijela g. Barišić tijesno je 18:14 pobijedio Renatu Stamičar, bivšu poslovnu tajnicu HMS-a, koju je aktualni Upravni odbor doslovno otjerao s posla!
Itekako je upamćena i jedina samokritika, izrečena od strane jednog funkcionera Saveza. Zbog zaista ogromnih primjedbi na neadekvatne, šture i neprecizne materijale za ovu Skupštinu, novi glavni tajnik HMS-a, Davor Krajačić ispričao se riječima: “Ja sam osobno kriv za taj šlamperaj”! Opravdava ga donekle kratko, volontersko vrijeme na funkciji, na kojoj je zamijenio profesionalnog tajnika Nenada Đurovića, koji je, nakon svega deset mjeseci rada, morao odstupiti zbog očiglednog fijaska totalno promašenog kadrovskog rješenja!

“OBRAČUN KOD K.O. CORRALA”
Piše: Zvonimir Zmaić - Zmajo

Motokros djelatnici u svojoj ispravnoj borbi s čelništvom HMS-a za zaštitu statutarnih odredbi o načinu samostalnog vođenja sportske discipline u mnogo čemu su se i podijelili i razišli. Kulminirali su međusobna netrpeljivost i “stari obračuni”. U slučaju mladog vozača Marka Leljaka, na žalost, podosta je i poznatog “hrvatskog jala” i zavisti. U svakom slučaju, nekorektno, neumjesno i – nepotrebno!
Leljak je lani vrlo uspješno vozio i nekoliko utrka u Švicarskoj, za Suzuki Team na otvorenom 125 Swiss Mastersu. Konačno je osvojio vrijedno osmo mjesto!
Kod kuće su ga napali zbog “nastupa s dvije licence”, što je u suprotnosti s odredbama međunarodnog, ali i našeg Pravilnika. Ipak, na njegov “slučaj” službenog odgovora FIM-a nema, a ni HMS nije reagirao na zahtijeve da se Leljaku oduzme titula prvaka Hrvatske u 125!?
Učinila je to samo Motociklistička zajednica Zagrebačke županije. Marku Leljaku, kao članu MCK Le-Grad iz Ivaničkog Graberja, kluba s teritorija ove županije, nije priznala rezultate iz PH, izdvojene za bodovanje najboljih u Zagrebačkoj županiji. Upiralo se prstom u prošlogodišnjeg direktora motokrosa u HMS-u Zdravka Leljaka, inače Markovog oca, zbog sukoba interesa, a u ovom slučaju, pokal prvaka Zagrebačke županije za “zelenim stolom” dobija Tomislav Jakopec, sin aktualnog direktora motokrosa, na čelu novoutemeljene Radne skupine, Stjepana Jakopca!?…
No, mnogo je tu stvari previše sporno za takav postupak!
Prije svega, ukoliko je i argumentirana činjenica o sporne dvije licence Marka Leljaka, tad je riječ o postupku koji nije jedinstven samo u njegovom slučaju. Naime, više internacionalnih vozača koristi za nastup na Swiss Mastersu licencu SAM-a, amaterskog partnera FMS (švicarskog saveza), koji ne podliježe ni FMS ni FIM propisima, pa (eventualni) slučaj baš i nije tako jednostavan, a FIM ga, očigledno, zasad tolerira!
Kod nas je to “Obračun kod K.O. Corrala”, posljedica kojeg je da Marko Leljak više , na žalost, ne želi voziti na Swiss Mastersu, usprkos vrijednoj ponudi tamošnjih sponzora!? Tako je još manje ionako nedostatnih međunarodnih nastupa hrvatskih vozača!

“ZA ŠAKU KUNA”
Piše: Zvonimir Zmaić - Zmajo

Upravni odbor Pavićevog HMS-a opet je dobio “zeleno svijetlo”, tijesnom većinom “za šaku kuna”. Ključno pitanje jest zašto se čelnici Saveza miješaju u struku, odnosno protive volji motokros klubova glede načina rukovođenja disciplinom!? Ni na Izvanrednoj skupštini, sazvanoj na zahtjev 23, većinom motokros kluba, nije dobijen odgovor!
Predsjednik Dragan Pavić još jednom je pokazao kako je”zalutao” u motociklistički sport, ili su pogriješili oni koji su ga za tu funkciju predložili. Štoviše, u još jednoj bahatoj tiradi, Pavić je do kraja ogolio svoj obraz. Potvrdio se autokratom, koji nacionalni sportski savez zamišlja kao poduzeće, a svoju ulogu u njemu, valjda kao gazde!
U bujici rasprava retorički su se obračunali kritičari i branitelji načina rada Pavićevog Upravnog odbora. Na tvrdnju kritičara o karikaturalnom poistovjećivanju Sportskog i Upravnog odbora, u kojem su osim Pavića i dvojice njegovih najbližih suradnika, zapravo jedni te isti ljudi, pa se često događalo da sami sebi ukidaju odluke (SIC), čak su i sami akteri te komedije priznali njezin apsurd! Tu bi, naime, i slijepac vidio tko zapravo mijenja odluke i nameće svoju volju! Postavlja se pitanje – zašto?
Odgovor bi trebao ležati u Pavićevoj tezi o njegovoj strategiji vođenja Saveza. Kako to izgleda već smo opisali. Boljitak i razvoj hrvatskog motociklističkog sporta Pavić vidi dodjeljivanjem novčane pomoći klubovima!? I tu on čini veliki presedan, nezabilježen u načinu djelovanja sportskih saveza. No, s druge strane, dobija većinu glasova na Skupštini, od onih klubova čiji su predstavnici na izvanrednoj sjednici “papagajski” ponavljali svoje ogromno zadovoljstvo upravo takvim činom čelnika Saveza! (SIC)
A sam Pavić je, u svojoj tiradi, naglasio kako je motociklistički sport skup. Pa zar se onda njime trebaju baviti oni klubovi kojima Savez mora novčano pomagati da bi – platili članarinu!? Zar će glavni sponzor HMS-a, svojim novcem, plaćati svu motociklističku sportsku aktivnost?
Upravo u tim dvojbama, Pavić je napravio svoj najveći gaf. Pili granu na kojoj sjedi. Dopustio je sebi određivati Upravi naše najveće naftne kuće, za koju radi, uključujući i njezinog predsjednika dr. Dragičevića, što će i kako činiti. Pavić se usuđuje diktirati kome će se, koliko i kako dodjeljivati novac sponzora, zahtijevajući centraliziranje svih sponzorskih sredstava namijenjenih motociklističkim priredbama! Zaista, ili drsko i hrabro, ili zapravo nesmotreno? Ali, što i očekivati od šefa maloprodaje u INA-Industriji nafte, u kojoj se na pumpama, pod Pavićevim rukovodstvom i odgovornošću, dokazano prodavao – lažni benzin!
Tako je Pavić neskriveno pokazao autokratsku volju za kontroliranjem Inina novca, a ne “pozornost kuda ide svaka lipa”, kako je pokušao uviti u celofan svoje licemjerje, te se pokazati “većim papom od pape”!
Pavić je otvoreno protiv ulaganja novca direktno organizatorima velikih europskih ili svjetskih motociklističkih priredbi, iako, naravno, i sam dobro zna da jedna takva priredba košta gotovo kao ukupna aktivnost svih ostalih motociklističkih klubova. No, “brineći” se, navodno, za preživljavanje cjelokupnog moto sporta u Lijepoj našoj, Pavić, namjerno ili ne, ugrožava iskorak u Europu i svijet naših najkvalitetnijih i dokazano priznatih organizatora! Zbog takvih problematičnih odnosa na relaciji glavnog pokrovitelja INE, HMS-a i organizatora najvećih priredbi, već je bilo dosta štete po potonje!
Pavićeva “strategija”, s druge strane, “kontrolira” novac glavnog pokrovitelja, pokušavajući afirmirati neke discipline, koje u nas niti imaju tradiciju, niti kvalitetu, pa niti budućnost. Najbolji primjer tome je supermoto! Njegov glavni zagovornik bio je Pavićev miljenik, na sumnjiv način profesionalno zaposlen kao glavni tajnika HMS-a, Nenad Đurović. Taj skupo plaćeni menadžer u nepunu godinu dana dokazao je svoju nesposobnost i nestručnost, a na dušu mu se stavlja i šikaniranje dugogodišnje stručne, sposobne i u svijetu priznate, poslovne tajnice Saveza Renate Stamičar, zbog čega je bila primorana dati otkaz. Taj i zakonom kažnjivi čin zgrozio je čak i većinu onih koji su ipak dali glas za prolaz tom i takvom Upravnom odboru!
Paviću su puna usta HMS-a kao nacionalnog ponosa u prezentiranju motociklističkog sporta i naše zemlje.
On sam, međutim, ne mari, kad je to njemu po volji, prema obvezama, ni ne poštuje časnu funkciju predsjednika Saveza koju obnaša. Pavić otvoreno pokazuje animozitet prema motokrosu, iako je to bez dvojbe najuspješnija i najmasovnija disciplina HMS-a. Razlozi se sigurno kriju u međuljudskim odnosima, ali profesionalnost u poslu to nikome ne može dopustiti. No, kod nas je očigledno i to moguće!
Predsjednik HMS-a već dvije godine ignorira najveću sportsku motociklističku manifestaciju u Hrvatskoj, EP Open u motokrosu na Mladini i neke slične, nešto manje motokros manifestacije. Mogli bismo ponoviti i već u ranijim kolumnama spominjane druge primjere njegove bahatosti! Ako je i od Pavića – previše je!
Uspio je u relativno kratko razdbolju svoje vladavine isposvađati ljude u motociklističkom sportu. Potvrđuje to čak i glasovanje u njegovu korist: 28 za, 17 protiv, 3 suzdržana! Zaigrao je “iz rukava” kartu, kojom je na površinu isplivao sav egoizam kod dosta motociklističkih djelatnika koji “od drveta ne vide šumu”. Brojni primjeri međusobne netrpeljivosti, ljubomore, razmirica i želja za vlašću,
poziv su za hitnu “transfuziju” u našem sportu, angažiranje novih, mlađih, prošlošću neopterećenih ljudi!
A Pavić bi trebao vidjeti da je postao kočnica. On ne prepoznaje, ili to želi, prave vrijednosti!
Vrhunac cinizma na Izvanrednoj skupštini, ne prvi put, pokazao je napustivši je u jednom trenutku, insceniranim “obveznim poslom”! Pilatovski je oprao ruke, a ostatak golgote prepustio svojim trabantima, poručivši “puku” da odluči kako procijeni!
Sve u svemu bila je to dobro režirana predstava, iako se njezin prvak pokazao “falššpilerom” koji je “u istu igru strpao i Bruta i Pilata”. Naivni akteri “pobune” pomno su razmješteni kako bi im se otežalo komuniciranje, a i napravili su dosta krupnih propusta u prezentaciji svojih razloga za sazivanje sjednice!
Tako je “tiha većina”, kako je to bilo i na prošlogodišnjoj redovnoj Skupštini, istina, ovaj put nešto glasnije, izglasovala prolaz Upravnom odboru.
Ali, pirova je to pobjeda. Uskoro će uslijediti redovna godišnja Izborna Skupština. Čvrsto vjerujemo da većina tih ljudi ipak više neće sjediti tu!

ŠEF "MALOPODALJE"!
Piše: Zvonimir Zmaić - Zmajo

Direktor maloprodaje u INA-Industriji nafte Dragan Pavić postao je predsjednikom Hrvatskog motociklističkog saveza, kad je naša najveća naftna kuća ponovo prihvatila biti njegov glavni sponzor!
Isprva se činilo kako je napravljen dobar kadrovski potez, ali vrijeme je pokazalo da je učinjen strašan promašaj! Gospodin Pavić je nizom skandala i afera osramotio svoju matičnu kuću koja mu je povjerila odgovoran zadatak!
Uostalom, spomenuti direktor maloprodaje INA-e i na svom radnom mjestu imao je nekoliko krupnih afera i promašaja, zbog kojih bi, kod nekih drugih poslodavaca ili u nekoj drugoj zemlji, zacijelo bio primoran na ostavku (moralni ljudi to sami čine). Spomenimo samo aferu s benzinom sumnjive kvalitete, lani u Dalmaciji!...
U HMS-u je Pavić bio šef "malopodalje"!
Nitko ga nikad nije vidio u kacelariji HMS-a!? Njemu se sve moralo donositi "na ruke"!
Nije potpisao Statut HMS-a, pa je poslije optužio bivšeg glavnog tajnika da je istog "sakrio"!? Ako se već nije slagao bilo s čime, svojim autoritetom, demokratski na Skupštini, mogao je tražiti promjene!
S bivšim tajnikom Saveza nije želio komunicirati. Smijenio ga je iza leđa, "u tišini" svojeg Upravnog odbora, kroz sumnjivo provedeni javni natječaj, namjestivši položaj profesionalnog glavnog tajnika potpuno nesposobnom i nestručnom čovjeku, koji nije izdržao ni godinu dana, da bi - ponudio ostavku na posao, plaćen na ruke sedam tisuća kuna, a da kao menadžer osobno ni jedne kune nije pribavio HMS-u!?
Instalirao je "svoj" Upravni odbor, kojeg je izjednačio sa Sportskim odborom. Tako su jedni te isti ljudi sami sebi mijenjali odluke, ukoliko bi veliki gazda bio nezadovoljan! (SIC).
Instalirao je, mimo odredaba važećeg Statuta, direktore sportskih disciplina, iako su motokros klubovi bili u velikoj večini protiv takvog postupka. Posljedica je bila iskazivanje nepovjerenja klubova čelnicima HMS-a, traženje izvanredne Skupštine, zahtjev za vraćanje vođenja disciplina radnim skupinama (da ne spominjemo naziv komisije - za koje se kroz javna glasila tvrdilo kako su socijalistički način rada, iako dan danas FIM (svjetska federacija) djeluje kroz komisije, a UEM (europska unija) kroz radne skupine, pa je tako i dopredsjednik HMS-a i predsjednik Sportskog odbora Igor Eškinja upravo predsjednik radne skupine UENM za cestoivni moticklizam!). Na koncu, kad je bilo očito da je motokros sezona 2003. godine zapravo neregularna, UO je malo "popustio", ali ne i veliki gazda Pavić, koji je, nakon što je dopredsjednik Eškinja uspio nagovoriti klubove na izvjesni kompromis - iste nazvao "samoupravljačima" i zaboravio na odluku UO kako motokros klubovi mogu sami odlučiti kako će rukovoditi svojom disciplinom. Sad će čitava stvar zacijelo završiti na arbitraži HOO-a ili će klubovi inzistirati na osamostaljenju motokrosa!
Na redovnoj godišnjoj Skupštini Saveza dobio je "tihu većinu" glasova, zahvaljujući financijskoj "injekciji" Saveza klubovima, što je neprimjereno praksi nacionalnih sportskih saveza!
Dragan Pavić zaratio je protiv motokrosa, godinama najmasovnije, najorganiziranije i rezultatski najuspješnije hrvatske motociklističke discipline. Ako se nije s nekim ljudima, slagao, funkcija predsjednika HMS-a nalagala mu je poštivanje te institucije! Pavić, naime, nije bio nazočan već dvije godine na najvećoj motokros priredbi, pa i motociklističkoj uopoće u Hrvatskoj, utrci za Prvenstvo Europe Open na stazi Mladina! Prošle godine nije došao ni na utrku Prvenstva Europe za juniore 125 u motokrosu na stazi Vučak u Zaboku, iako je na svim tim priredbama glavni sponzor također bila i njegova matična kuća - INA! Pavić prošle godine nije došao ni na dodjelu nagrada i priznanja najboljima u hrvatskom motociklističkom sportu. Nije bio ni na sahrani legende motociklizma i osnivača HAKS-a Vilka Severa, kao ni na posljednjem oproštaju od direktora moto-relija Ranka Devčića, poginulog na službenom putu u Pariz, kamo je pošao motociklom, jer mu Savez nije odobrio sredstva za primjereno putovanje! Konačno, nije došao, iako je kao predsjednik HMS-a pozvan, ni na primanje kod Predsjednika Mesića izaslanika Organizacijskog odbora, HMS-a, glavnog sponzora INA-e, promotora, organizatora i domaćina dosad najveće manifestacije u nas - Kupa nacija Europe u motokrosu, ove godine na Mladini. Opravdao se opet navodnom - bolešću...Bilo bi zanimljivo vidjeti kad je i koliko Pavić bio bolestan kao direktor maloprodaje, a kad i koliko kao gazda - "malopodalje"!
Mnogi ljudi koji su dugo godina u Hrvatskom motociklističkom savezu zgrozili su se kad su čuli da je dugogodišnja omiljena poslovna tajnica Saveza, stručna i sposobna Renata Stamičar, nedavno bila primorana dati otkaz zbog šikaniranja. Pavić i njegovi najbliži suradnici, ponajviše spomenuti novi profesionalni glavni tajnik Đurović, javno su je optuživali za "nekoretnost i bezobraznost" (SIC), skinuli još plaću za pola, iako je samohrana majka (a polovicu njezine plaće ionako podmiruje HOO), zabranjivali joj slobodne kontakte s javnošću i t.d... I tako - "podalje"...
Paviću - odlazi!

SUPERMOTO: ZABLUDU ŠIRE HRVATSKOM
Piše: Zvonimir Zmaić - Zmajo


"Bajka" se širi svijetom. Pod tim naslovom, o novoj supermoto disciplini, INA časopis (broj 25/prosinac 2003) donosi veliku fotoreportažu iz pera Marka Ivezića, uz razgovor s dopredsjednikom HMS-a Krešimirom Ivankovićem.
Sam po sebi, ovaj afirmativni materijal, nije bez temelja. Jer, supermoto je uvršten među discipline HMS-a još prije nekoliko godina, prateći trend u Europi i svijetu. Problem je pokušaj sugeriranja javnosti jedne zablude o značenju supermota i velikom zanimanju za nj, širom svijeta! Jer, sasvim je točno okarakteriziran kao motociklistički sport prigodan urbanim sredinama i prihvatljiv po svojoj cijeni! Ali, ni izbliza nije i neće moći zaintrigirati publiku u velikom broju, nedovoljno je atraktivan medijima poput TV, te neće moći opravdati promotivna i komercijalna očekivanja! Tim više čudi što takav materijal izlazi u glasilu upravo "kuće" koja treba potrošiti značajna financijska sredstva baš za te namjene!?
Supemoto je, to je točno, dosegao razinu kvalitetno organiziranog svjetskog prvenstva, ali ponajprije zahvaljujući pokušaju njegove afirmacije od jednog vrsnog i sposobnog stručnjaka kakav je promotor Giuseppe Luongo, koji je s Action Group International, svojevremeno, napravio velike stvari sa svjetskim prvenstvom u motokrosu. Kad je prava motokrosa prodao konkurenciji, Dorna of Road, s Youthstreamom je pokušao slično i u supermotu. No, nije to to!
Sami smo se svojim očima mogli uvjeriti kakav je fijasko doživjela organizacija jedne od najjnajavljivanijih ovogodišnjih supermoto Grand Prix utrka, ona na čuvenom automotodromu u Monzi. Gledalište je bilo otužno poluprazno, a natjecanje nije moglo podići onaj uobičajeni "oktanski" adrenalin, kao kod "brzinaca" ili "krosista", makar su natjecatelji bili ponajbolji svjetski vozači supermota. Kako je onda tek bilo na manje poznatim stazama i kod ne tako vještih organizatora!?
Uostalom, mladi američki motokros as Travis Pastrana, koji se okušao i u drugim disciplinama, poput freestylea, pa i supermota, bio je iskreno neumoljiv, kad je za supemoto izjavio: "To je sport za veterane"!
I Giuseppe Luongo traži izlaz. Vratio se motokrosu, zbog propusta Dorne, te ponovo uspostavio suradnju s FIM. Youthstream postao promotor motokros SP, a vješti je Talijan, "preko noći", uveo značajne novosti, kao što je koncentriranje najkvalitetnije konkurencije u prestižnu i koercijalno atraktivnu MX1 & MX2!
Ako i ostane promotorom supermoto discipline, netko od njegovih asistenata obavit će to "lijevom rukom"!
No, treba se na ovaj tekst osvrnuti i iz još jednog aspekta. A to je prigovor, koji već dvije godine hrvatski motokros klubovi upućuju čelnicima HMS-a zbog namjernog zanemarivanja najkvalitetnije, najmasovnije, najuspješnije i najtrofejnije domaće moto discipline - motokrosa, dok se s druge strane bezrazložno favorizira supermoto! Jaz između večine motokros klubova i čelnika Saveza toliko je dubok da se već po drugi put iskazuje nepovjerenje predsjedniku i Upravnom odboru HMS-a, a u najnovijem slučaju i osamostaljivanje motokrosa unutar Saveza!
Najveća odgovornost svakako leži na samom predsjedniku HMS-a, Draganu Paviću, jednom od direktora u INA-Industriji nafte, koja ga je i postavila na tu dužnost, nakon ponovnog prihvaćanja glavnog sponzorstva HMS-a. On bi trebao razmisliti o tome gdje i kako se troši taj novac i tko i kako to želi "kontrolirati"!?
Svojim ignoriranjem motokrosa, tijekom 2003. godine, kad kao predsjednik HMS-a nije smatrao obvezom biti nazočan na najvećim, najatraktivnijim i najkomercijalnijim domaćim motociklističkim priredbama: utrci za Prvenstvo Europe klase Open na stazi Mladina i utrci EP Junior 125 na stazi Vučak u Zaboku, a kojima je također INA bila glavni sponzor, Dragan Pavić je očigledno jedan od kreatora spomenute zablude!

"ĐURIN OBRAČUN S NJIMA"
Piše: Zvonimir Zmaić - Zmajo


Na sastanku motokros klubova u Rakovom Potoku, na kojem su Prvenstvo Hrvatske za 2003. ocijenili neregularnim i još jednom zatražili izvanrednu Skupštinu HMS-a, iskazujući nepovjerenje predsjedniku Paviću i Upravnom odboru HMS-a, posebno su apostrofirali očito naručeni intervju u MOTO PULSU glavnog tajnika Nenada Đurovića, u kojem ovaj nastupa besramno samoreklamerski i blati bivše dužnosnike Saveza, ponajviše svog prethodnika na dužnosti Ivicu Laftera, niskim i neargumentiranim objedama. Pri tom druga strana nije dobila mogućnost iskazivanja svog mišlljenja i ocjene.
"Đurin obračun s njima" u nekim dijelovima naprosto je smiješan, kao onaj u kojem tvrdi da su komisije koje su vodile sportske discipline u HMS-u bile socijalistički način rada!? Dakako, uz ogradu o tome kako su pojedine komisije radile i djelovale, a od svojih propusta u radu ne bježe ni članovi bivše Komisije za motokros i superkros u HMS-u, što je na spomenutom sastanku klubova i istaknuto. HMS je s autokratskim predsjednikom Pavićem na čelu, instalirao protivno volji klubova direktore motokrosa i superkrosa, a uz to kršeći i važeći status HMS-a. Pa čak i uz objektivnost promoviranja ideje o direktorima disciplina kao sasvim legalnom i demokratskom prijedlogu načina djelovanja, na ovom mjestu, umjesto komentara koji naprosto nije potreban, jer s takvim razmišljanjem sam Đurović najviše je rekao o sebi, postavljamo pitanje jednom drugom čovjeku, visoko pozicioniranom u HMS-u, dopredsjedniku i članu Upravnog odbora Igoru Eškinji, ujedno i predsjedniku Sportskog odbora (kojeg je novi ustroj Saveza praktički poistovjetio sa UO, jer su petorica članova SO ujedno i članovi UO!? - komentar prepuštamo javnosti!).
Gospodine Eškinja, Vi kao uvaženi predsjednik Komisije UEM za cestovni motociklizam, pokušajte objasniti našoj javnosti, a i svom suradniku, glavnom tajniku HMS-a Đuroviću, kako to krovna tijela europskog i svjetskog motociklizma, UEM i FIM, u kojima discipline vode komisije, zapravo rade na socijalistički način!?

"KAMENJARENJE"
Piše: Zvonimir Zmaić - Zmajo

Nekome je u Hrvatskoj povremeni nastup vozača Marka Leljaka ove godine na Suiss Mastersu toliko bio trn u oku da je zatražio istragu o navodnoj švicarskoj licenci pod kojom je Leljak tamo vozio, čime bi valjda prekršio propise FIM?!
Umjesto jednostavne provjere činjenica "kod kuće", tim više što je Markov otac, Zdravko Leljak, direktor motokrosa HMS-a, postavljen na funkciju od tih istih vodećih ljudi Saveza, iz HMS-a je zatražen od FMS (Švicarskog motociklističkog saveza) odgovor vozi li Leljak u Švicarskoj s CH-licencom za motokros?!
Ovim je, dakako, na velika zvona istaknut primjer poznatog hrvatskog jala. Ujedno je i HMS pokazao kako slabo poznaje propise i ne snalazi se u (međunarodnim) pravilnicima! O međusobnom povjerenju vodećih ljudi sporta da i ne govorimo!
Na ovaj slučaj reagirao je gospodin Zdravko Zekić, Hrvat iz Požege, od 1976. godine na radu u Švicarskoj, koji je u toj zemlji manager Marku Leljaku:
- Da Hrvati kod kuće ne bi bez potrebe gubili vrijeme na navodnim smicalicama, iznosim činjenice da je Marko Leljak ove godine ponekad vozio 125 Suiss Masters, koji je izvan Pravilnika FIM ili FMS. Švicarsko prvenstvo vozi se pod ingerencijom FMS (FIM). Suiss Masters organizira SAM (Švicarski auto i moto klub), koji je priključen u IMBA (amaterski savez), o čemu se podrobne informacije mogu naći i na web stranici: www.s-a-m.ch .Utrke na Suiss mastersu mogu voziti i svi strani državljani koji izvade SAM-ovu licencu (navodim samo primjere Čeha Kadlečeka, Francuza Billa, Nijemca Dischingera i t.d...), jer se njome koriste na dan održavanja određene priredbe, čiji se rezultati ne ubrajaju se u Švicarsko motokros prvenstvo. Ovakva natjecanja legalna su i dopuštena i prema propisima FIM. Iza sličnog objašnjenja stoji i g. Roger Uhr, koordinator Suiss Mastersa, čiji je stav proslijeđen i HMS-u. Za sve potrebne informacije na usluzi je i direktor SAM-a g. Philipp Kempf (p.kempf@s-a-m-ch).
Hrvatski jal nadaleko je poznat i nimalo nije u skladu s isticanjem zemlje kao pretežno katoličke. Biblijska mudrost "neka se kamenom hitne prvi onaj koji je bez grijeha" u nas se svakodnevno svodi na bjesomučno međusobno "kamenjarenje". Primjeri poput ovog u sportu samo potvrđuju ovu konstataciju.

HVATANJE "ZADNJEG VLAKA"
Piše: Zvonimir Zmaić - Zmajo

Hrvatski motokros mgao bi se slijedeće godine naći na "slijepom kolosijeku". Osipanje kvalitete i kvantitete vidljivo je i upozoravajuće. Na međunarodnom planu ove godine smo značajno podbacili.
Naš najbolji i najtrofejniji vozač Nenad Šipek nije uspio osvojiti ni jednog jedinog boda, te se samo povremeno uspijevao kvalificirati za finalne vožnje svjetskog prvenstva klase 650. S druge strane, nije iskoristio povoljne okolnosti za osvajanje svoje druge titule prvaka Europe, te je na koncu završio na solidnom, ali za njegove potencijale ipak niskom, četvrtom mjestu klase Open.
Dobro je poznato kako, osim Šipeka, zasad nemamo ni jednog vozača koji bi mogao pokušati na kvalifikacijama izboriti nastup na Grand Prix utrkama.
Ove godine u EP klase Open, Marko Leljak je ukupno 40., s 18 bodova, a Goran Gorički 47., s 12 bodova. Ostvarili su to samo s jednim nastupom, onim na našoj stazi Mladina! Logično je kako bi s više nastupa njihov plasman bio znatno bolji, ali je kontinuitet sudjelovanja na utrkama EP zacijelo za njih i ostale, moguće zainteresirane vozače, presložen i preskup.
Od mladih vozača, solidan je uspjeh postigao Antonio Šamec, desetim mjestom u prvenstvu Europe za juniore, klase 125, do 19 godina. Osim njega, spomena vrijedno je i 50. mjesto Danijela Božića. No, ni oni nisu nastupili na svim utrkama u kalendaru.
Skupina naših motokrosista odlučila je kroz zimsko razdoblje učiti i stjecati iskustva na španjolskim i posebice talijanskim stazama, gdje im je svojim vezama i iksustvom put utro Nenad Šipek, uz logističku podršku Riccarda Boschija i njegovog JK Racing Teama. Posebno je to značajno za mlade, poput Karla Goluba, Antonija Šameca ili Danijela Božića, koji je čak najavio sudjelovanje u svjetski poznatoj školi motokrosa oca i sina Everts!
Marko Leljak uspio je, nakon Assoluti d' Italia, dobiti angažman u Švicarskoj, kod Zachmann Suzuki Teama. Trudio se paralelno nastupati u domaćem prvenstvu i Open Suiss Mastersu, usput rečeno uz dosta zapažene rezultate.
I to bi bilo sve od onih značajnijih nastupa i dosega hrvatskih vozača. Danijel Božić i Tomislav Jakopec dosta su nastupali na stazama u Srbiji i Crnoj Gori, pa su, među inim osvojili Kup Mediterana u Sutomoreu, a nedavno su Antonio Šamec i mladi Matej Jaroš trijumfirali na otvorenom prvenstvu Balkana u Zrenjaninu. Na pozivnoj utrci u B i H, na stazi u Kreševu, naši su po očekivanju dominirali, a sudjelovanje Šipeka i drugih naših najboljih vozača bilo je od golemog značenja za motokros entuzijaste u toj hrvatskoj enklavi.
U domaćem prvenstvu, nažalost, zbog nepovoljnih okolnosti, primjerice velike suše i nedostatka vode, otkazivane su pojedine priredbe, pa je moguće da se ne odradi ni onaj minimalni kalendar, osam utrka motokrosa i pet superkrosa.
Konkurencija je nedovoljna i predvidljiva. U klasi Open, Nenad Šipek, Goran Gorički i Ivica Štefanac znatno su uspješniji od skupine vozača osrednje kvalitete, među kojima jedino mladi Danijel Božić najavljuje značajniji napredak.
U klasi 125, 20-godišnji Marko Leljak je najiskusniji i najuspješniji, a odmah uz njega je dvije godine mlađi i talentirani Antonio Šamec. Iza njih je također jedna skupina podjednakih vozača, s Tomislavom Jakopcem na čelu. Među onima koji dolaze najviše se očekuje od mladog Mirka Lovakovića, a u toj klasi dugo se iščekuje pridruživanje jednog od najdarovitijih naših vozača 14-godišnjeg Karla Goluba.
U klasi 85, upravo je Karlo Golub još uvijek neprikosnoven. Sve bolje rezultate ostvaruje Matej Jaroš, uz vrlo dobre Hrvoja Kušana, renata Pernara, Kristijana Bratanića. I u juniorskoj klasi 85 jedna je skupina zanimljivih potencijala, kao što su Janko Martinac, Nikola Novoselav, Hrvoje Karas, Jurica Marović...
U klasi 80 bez mjenjača dominira Karlo Lopuh. U konkurenciji onih najmlađih, u klasi 65, najviše obećava Marko Tumbri, već dvije sezone neporažen.
Među ovim imenima možemo se nadati nekoj budućoj zvijezdi hrvatskog motokrosa, iako je teško očekivati da se netko može približiti vrijednosti i dosezima jednog Nenada Šipeka!
U zadnjih nekoliko godina naši susjedi Slovenci stvorili su ipak nešto brojniju i uspješniju konkurenciju.
Primjerice, lanjski prvak Europe klase Open Sašo Kragelj, pa također prvak Europe u klasi Junior 125, Jaka Može, te najuspješniji od svih, sedmoplasirani u svjetskom prvenstvu klase 500 Roman Jelen, gotovo redovito ostvaruju zapažene plasmane na utrkama svjetskog prvenstva klase 650. Jelem, štoviše, opet drži ukupno sedmo mjesto, dok Kragelj uspijeva izboriti finalne utrke i poneki bod i u prestižnoj klasi MXGP!
U klasi 125, naše Leljaka i Šameca kvalitetno su nadmašili Slovenci Sebastjan Eder,Aljoša Jelovšek, pa i Miha Špindler, dok su od Karla Goluba, u klasi 85, uspješniji Rok Cajzek i Matevž Irt. Pokazalo je to ono malo priredbi na kojima su se naši susreli s kolegama iz Dežele.
No, iako su u prednosti, vjerujemo da će i Slovenci uskoro osjetiti probleme smjene generacija, osobito u održanju visoke kvalitete.
Zato je krajnji trenutak za "hvatanje zadnjeg vlaka", dogovor o zajedničkim prvenstvenim utrkama. Već nekoliko godinama upozoravamo na ovu potrebu, predlagali smo moguću "Ligu 4" uz sudjelovanje osim naših i slovenskih vozača, još i Austrijanaca i Mađara. Ako je osam, devet utrka, optimalno za prvenstvenu sezonu, u toj bi varijanti u svakoj zemlji imali po dvije superjake priredbe, ili tri, ako bismo uključili samo naše, slovenske i austrijske natjecatelje. Ono što je nužno potrebno najmanje je zajednička liga sa Slovencima, pa bismo imali po četiri utrke u Lijepoj našoj i Deželi, sve na najboljim stazama, uvijek uz pune startne rampe u svim kategorijama i uzrastima! Osim zasebnih bodovanja, mogli bi nagrađivati i stimulirati i ukupni zajednički plasman, što bi dalo dodatni motiv vozačima.
U svakom slučaju potreban je hitni susret i dogovor najodgovornijih stručnjaka za motokros iz Hrvatske i Slovenije. Dosadašnji pokušaji, nažalost, padali su u vodu, jer nije bilo dovoljno međusobne tolerancije i razumijevanja problema!
U našem motokrosu kvalitetnu novinu moglo bi donijeti osnivanje profesionalnog Mladina Teama, oko naše najpoznatije i najbolje staze. Cilj je kvalitetno okupljanje i konkuriranje i za najveće svjetske manifestacije. Već prvi rezultati ohrabruju, jer je Mladini ponuđen iznimno povoljan ugovor za Grand Prix utrku svjetskog prvenstva već 2005. godine, a nakon što će 2004. godine na Mladini biti organizirana dosad najveća i najznačajnija manifestacija, Kup nacija Europe, čime će dostojno biti obilježeno 25 godina motokrosa u Jastrebarskom, 20 godina Motokros kluba INA-Jaska, 80 godina motociklističkog sporta u Hrvatskoj, te 100-obljetnica FIM (Svjetske motocikjlističke federacije), zbog čega će naši gosti biti i najugledniji čelnici FIM i UEM!

KOME SMETA PRVAK DRŽAVE I VOZAČ INA TEAMA?!
Piše: Zvonimir Zmaić - Zmajo

Novi skandal u HMS-u!
Iz supermoto reprezentacije Hrvatske za Kup nacija Europe, održan u Francuskoj 3. kolovoza 2003., na čudan i rašomonski način uklonjen je prošlogodišnji prvak države u najjačoj klasi i ove godine uvjerljivo vodeći u prvenstvu Goran Gajić.
Neposredno uoči putovanja nacionalnog tima na Kup nacija, Gajić je obznanio kako je izigran od strane vodstva reprezentacije. Iako je bio na popisu reprezentativaca, iako je odradio prvi trening, prestali su daljnji službeni kontakti s ovim vozačem INA Teama. Saznao je za tiskovnu konferenciju prije puta na Kup nacija, u utorak (29. srpnja), neslužbeno i kad je tamo došao vidio je trojicu kolega s već pripremljenim motociklima za snimanje reprezentacije!? Navodno su njega nazivali telefonom i nisu ga mogli dobiti (?!?)...
U Sportskim novostima (1. kolovoza), voditelj nacionalne vrste, inače direktor svih reprezentacija HMS-a Ivan Šamec, izjavio je kako je Goran Gajić "morao odustati zbog kvara na motoru"...
U Večernjem listu, pak, Nenad Đurović, glavni tajnik HMS-a i čovjek na čiju je inicijativu supermoto uvršten u motociklističke discipline u domaćem prvenstvu, navodi da je Gajić izostavljen jer se"nije pridržavao režima treninga"...(SIC).
Bilo bi smiješno, da nije istinito!
Inače, na prigovore obitelji Gajić prema HMS-u, nije bilo reakcija sve dok se nisu obratili gospodinu Zlatku Mateši, predsjedniku HOO-a. Tad su postali "neprijatelji interesa HMS-a i motociklističkog sporta"(!?).
U svemu tom, zanimljivo je da su čelnici reprezentacije iz nacionalne vrste odstranili Gorana Gajića, koji je, osim što je prvak države i najbolji vozač supermota u Hrvatskoj, uz to i član INA Teama. Zbog tog će biti zanimljiva reakcija gospodina Dragana Pavića, predsjednika HMS-a, inače jednog od uglednih direktora u INA-Industriji nafte, glavnom sponzoru Hrvatskog motociklističkog saveza! Uostalom, ljudi koji su inicirali ovu aferu ustoličeni su na svoje položaje uz predsjednikov osobni "blagoslov"!

ČIJI JE NAŠ SAVEZ?
Piše: Zvonimir Zmaić - Zmajo

Motokros klubovi iskazali su nepovjerenje predsjedniku Draganu Paviću i Upravnom odboru HMS-a. Neposredni povod toj odluci bilo je imenovanje direktora disciplina motokros i superkros od strane Upravnog Odbora, a umjesto ranije komisije, koja je predviđena Statutom HMS-a. Učinjeno je to iako ni Komisija za motokros i superkros nije službeno ukinuta, ni njezini članovi razrješeni.

Direktore je Upravni odbor imenovao poslije ukazivanja na novu koncepciju djelovanja, ali pri tome je ignorirana struka i nisu poštivani prijedlozi klubova. Motokros klubovi nisu se složili ni s načinom na koji je Sportski odbor HMS-a predložio svoje kandidate, uzimajući, nakon prijedloga klubova, u obzir i osobe iza kojih su stajali oni klubovi koji se ni motokrosom ni superkrosom uopće ne bave!?

Pa, iako u Upravnom odboru sjede i četvorica članova Sportskog odbora, s njegovim predsjednikom na čelu, Upravni odbor je promijenio odluku Sportskog odbora i imenovao direktore potpuno po svojoj volji!

Na skupu kojeg su sazvali novoimenovani direktori, klubovi im nisu dali podršku, naglasivši pri tom da nitko protiv njih, kao osoba, nema ništa, ali je nezadovoljstvo opće, zbog nedemokratskog postupka Upravnog odbora.

U međuvremenu su, iako Komisija za motokros i superkros još nije formalno ukinuta, njezini članovi dobili retroaktivna razrješenja. Time je prekršen Statut HMS-a, a legalnost postupka Upravnog odbora postala i više nego upitna!

Rukovodstvu HMS-a zamjereno je i zbog nedemokratskog načina smjene glavnog tajnika Saveza Ivana Laftera. On je radio honorarno, a Upravni odbor odlučio je zaposliti profesionalnog tajnika. Nakon provedbe te odluke, za glavnog tajnika postavljen je Nenad Đurović. Ova promjena koncepcije rada, međutim, nije obrazložena i raspravljena na Skupštini HMS-a!? Vrlo je indikativno i to što je 14-dnevni natječaj za novog, profesionalnog tajnika, raspisan i proveden upravo u vrijeme dok je bivši tajnik boravio na trotjednom putovanju u SAD. Tako mu je, praktički, onemogućeno da na odgovarajući način, eventualno sudjeluje u tom natječaju!?

Sve ovo odigralo se pod predsjedavanjem Dragana Pavića, koji, među inim, nije potpisao Statut HMS-a, što je bio dužan učiniti nakon imenovanja na tu funkciju, kao čovjek od povjerenja glavnog sponzora HMS-a INA-Industrije nafte, u čijem sastavu radi kao jedan od direktora sektora. Pavićev rad motokros klubovi ocijenili su samovoljnim! Iako je po Statutu rad Upravnog odbora javan, Pavić je novinarima zatvarao njegove sjednice, bez pismenih argumenata i obrazloženja, a iz njih je isključivao, po svojoj volji i članove Nadzornog odbora!?

Paviću se još može zamjeriti pasivnost, u najmanju ruku nesnalaženje ili izostanak autoriteta i potrebnog sazivanja hitnih sjednica Upravnog odbora, pri ukazivanju unaprijed na otvorene mogućnosti štetnih čina u nekim sportskim nastupima naših reprezentativaca, koje su rezultirale nepotrebnim aferama!

Predsjednik HMS-a u mnogo čemu je pobrkao načine rukovođenja gospodarskim sektorom s onim u nacionalnom sportkom savezu. Motociklistički sport zapravo ne razumije i ne poznaje. Ostao je dužan dati odgovore na brojna javna pitanja, a usput, moralno bi bilo, i ostavku! Godišnja skupština HMS-a bit će dobra prilika za to, iako su klubovi, u ovom slučaju, zahtijevali i izvanrednu Skupštinu!
Usput rečeno, redovna Skupština već poprilično kasni!